II-II, q. 123, a. 11
Je li stožerna krepost
Prigovor 1. Čini se da hrabrost nije stožerna krepost. Srdžba naime, kako je rečeno, ima najveću srodnost s hrabrošću. No srdžba se ne postavlja kao glavna strast, a ni smionost, koja pripada hrabrosti. Dakle, ni hrabrost se ne treba postaviti kao stožerna krepost.
Prigovor 2. Nadalje, krepost se usmjeruje prema dobru. No hrabrost se ne usmjeruje izravno prema dobru, nego više prema zlu, naime prema podnošenju opasnosti i tegoba, kako Tulije kaže. Dakle, hrabrost nije stožerna krepost.
Prigovor 3. Nadalje, stožerna je krepost oko onoga u čemu se ponajviše bavi ljudski život, kao što se vrata okreću na stožeru. No hrabrost je oko smrtnih opasnosti, koje rijetko susrećemo u ljudskom životu. Dakle, hrabrost se ne treba postaviti kao stožerna ili glavna krepost.
Naprotiv, Grgur u 22. knjizi Moral., Ambrozije nad Lukom i Augustin u knjizi De moribus Eccle. ubrajaju hrabrost među četiri stožerne ili glavne kreposti.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, stožernim se ili glavnim krepostima nazivaju one koje ponajviše prisvajaju ono što pripada krepostima općenito. Među ostalim pak općim uvjetima kreposti, jedan se postavlja djelovati čvrsto, kako je očito u II. Ethic. Pohvalu čvrstoće ponajviše si prisvaja hrabrost. Utoliko se naime više hvali onaj tko čvrsto stoji, ukoliko ima teže sile koje ga tjeraju na pad ili povratak. Čovjeka pak na odstupanje od onoga što je u skladu s razumom i dobrim tjeraju i ugodno koje veseli i zlo koje muči, ali teže muči tjelesna bol nego užitak, govori naime Augustin u knjizi De octoginta tribus quaest.: „Nitko ne postoji tko više ne bježi od boli nego što žudi za užitkom, budući da vidimo i najljuće zvijeri kako ih najveći užitci plaše strahom od bolova.“ I među duševnim bolovima i opasnostima najviše se boje one koje vode u smrt, protiv kojih čvrsto stoji hrabar čovjek. Odakle je hrabrost stožerna krepost.
Odgovor na 1. prigovor: smionost i srdžba ne surađuju s hrabrošću u njezinu činu podnošenja, u kojemu se ponajviše hvali njezina čvrstoća. Po tom naime činu hrabar čovjek obuzdava strah, koji je glavna strast, kako je gore ustanovljeno.
Odgovor na 2. prigovor: krepost se usmjeruje prema dobru razuma, koje je potrebno sačuvati protiv navala zala. Hrabrost se pak usmjeruje prema tjelesnim zlima kao prema suprotnostima, kojima se protivi, a prema dobru razuma kao prema svršetku, koji nastoji sačuvati.
Odgovor na 3. prigovor: premda opasnosti smrti rijetko pritežu, ipak se prilike tih opasnosti često pojavljuju, dok se naime protivnici smrti dižu protiv čovjeka radi pravednosti koju slijedi i radi drugih dobara koja čini.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.