Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 123, a. 12

O njezinoj usporedbi s ostalim stožernim krepostima

Prigovor 1. Čini se da hrabrost prednjači među svim krepostima. Govori naime Ambrozije u 1. knjizi De Offic.: „Hrabrost je poput kakve uzvišenije nad ostalima.“

Prigovor 2. Nadalje, krepost je oko teškoga i dobra. No hrabrost je oko najtežega. Dakle, ona je najveća među krepostima.

Prigovor 3. Nadalje, dostojnija je čovjekova osoba nego njegova dobra. No hrabrost je oko čovjekove osobe, koju netko izlaže opasnosti smrti radi dobra kreposti, a pravednost i druge moralne kreposti su oko drugih vanjskih dobara. Dakle, hrabrost je glavna među moralnim krepostima.

Naprotiv, Tulije kaže u 1. knjizi De Offic.: „U pravednosti je sjaj kreposti najveći, iz koje se dobri muževi nazivaju.“

Naprotiv, nadalje, Filozof kaže u 1. knjizi Rhet.: „Nužno je da su najveće one kreposti koje su najviše korisne drugima.“ No velikodušnost se čini korisnijom od hrabrosti. Dakle, ona je veća krepost.

Odgovaram: kao što Augustin kaže u 6. knjizi De Trin.: „U onome što nije veličinom veliko, isto je biti veći što i biti bolji.“ Odakle je neka krepost utoliko veća ukoliko je bolja. Dobro je pak razuma čovjekovo dobro, prema Dioniziju u 4. poglavlju De div. nom. To dobro esencijalno doduše ima razboritost, koja je savršenstvo razuma. Pravednost je pak tvorac ovoga dobra, utoliko naime što njoj pripada unijeti red razuma u sve ljudske stvari. Ostale pak kreposti čuvaju ovo dobro, utoliko naime što umjeruju strasti, da ne odvedu čovjeka od dobra razuma. I u redu ovih hrabrost drži glavno mjesto, jer strah od smrtnih opasnosti ponajviše je djelotvoran da čovjeka navede na odstupanje od dobra razuma. Nakon nje se uređuje umjerenost, jer i užitci opipa ponajviše među ostalima smetaju dobru razuma. Ono pak što se kaže esencijalno, starije je od onoga što se kaže efektivno, a ovo je također starije od onoga što se kaže konzervativno, prema uklanjanju zapreke. Odakle je među stožernim krepostima razboritost jača; druga je pravednost; treća hrabrost; četvrta umjerenost. I nakon ovih ostale kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: Ambrozije pretpostavlja hrabrost drugim krepostima prema nekoj općoj korisnosti, utoliko naime što je korisna i u ratnim stvarima i u građanskim odnosno domaćim stvarima. Odakle on sam ondje pretpostavlja: „Sada raspravljamo o hrabrosti, koja se, poput uzvišenije nad ostalima, dijeli na ratne i domaće stvari.“

Odgovor na 2. prigovor: razlog kreposti više se sastoji u dobru nego u teškom. Odakle se veličina kreposti više mjeri prema razlogu dobra nego prema razlogu teškoga.

Odgovor na 3. prigovor: čovjek ne izlaže svoju osobu smrtnim opasnostima osim radi očuvanja pravednosti. I zato hvala hrabrosti na neki način ovisi o pravednosti. Odakle Ambrozije kaže u 1. knjizi De Offic. da je „hrabrost bez pravednosti građa nepravde, jer što je jači, to je spremniji da tlači slabijega“.

Odgovor na 4. prigovor: četvrto dopuštamo.

Odgovor na 5. prigovor: velikodušnost je korisna u nekim posebnim dobročinstvima. No hrabrost ima opću korisnost za očuvanje cijeloga reda pravednosti. I zato Filozof kaže u 1. knjizi Rhet. da se „pravednici i hrabri najviše ljube, jer su najkorisniji i u ratu i u miru“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.