Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 122, a. 5

O četvrtoj

Prigovor 1. Čini se da se četvrta zapovijed, o čašćenju roditelja, neprimjereno predaje. Ova je naime zapovijed usmjerena prema pobožnosti. Ali kao što je pobožnost dio pravednosti, tako je isto i obdržavanje i milost, i druge stvari o kojima je rečeno. Dakle, čini se da se nije trebala dati posebna zapovijed o pobožnosti, budući da se o drugima ne daje.

Prigovor 2. Nadalje, pobožnost ne iskazuje štovanje samo roditeljima nego i domovini i drugima koji su srodstvom povezani te domoljubima, kako je gore rečeno. Neprimjereno se dakle u ovoj četvrtoj zapovijedi spominje samo čašćenje oca i majke.

Prigovor 3. Nadalje, roditeljima se ne duguje samo poštovanje časti nego i uzdržavanje. Dakle, nedostatno se naređuje samo čašćenje roditelja.

Prigovor 4. Nadalje, događa se ponekad da neki koji časte roditelje brzo umiru, a nasuprot tomu oni koji ne časte roditelje dugo žive. Neprimjereno se dakle ovoj zapovijedi nadodaje ovo obećanje: „da dugo živiš na zemlji“.

Naprotiv, autoritet svetoga Pisma.

Odgovaram: zapovijedi se Dekaloga uređuju prema ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Među bližnjima pak ponajprije smo obvezni roditeljima. I zato se neposredno nakon zapovijedi koje nas uređuju prema Bogu postavlja zapovijed koja nas uređuje prema roditeljima, koji su posebno počelo našega bića, kao što je Bog opće počelo. I tako postoji neka srodnost ove zapovijedi sa zapovijedima prve ploče.

Odgovor na 1. prigovor: kao što je gore rečeno, pobožnost se uređuje k vraćanju dužnosti roditeljima, što općenito pripada svima. I zato se među zapovijedima Dekaloga, koje su opće, više treba postaviti nešto što pripada pobožnosti nego li drugim dijelovima pravednosti, koji se obaziru na neku posebnu dužnost.

Odgovor na 2. prigovor: ponajprije se nešto duguje roditeljima nego domovini i srodnicima jer time što smo rođeni od roditelja, i srodnici i domovina pripadaju nama. I zato, budući da su zapovijedi Dekaloga prve zapovijedi zakona, čovjek se po njima više uređuje prema roditeljima nego prema domovini ili drugim srodnicima. Ipak se u ovoj zapovijedi, koja je o čašćenju roditelja, razumije da se naređuje sve ono što pripada vraćanju dužnosti bilo kojoj osobi, kao što je ono što je sekundarno uključeno u primarno.

Odgovor na 3. prigovor: roditeljima se, utoliko što su to što jesu, duguje poštovanje časti. Ali uzdržavanje i druge se stvari duguju njima na temelju nekoga akcidenta, primjera radi ukoliko su u potrebi, ili u skladu s nečim tomu sličnim, kako je gore rečeno. I budući da je ono što je po sebi prioritetnije od onoga što je po akcidentu, zato se među prvim zapovijedima zakona, koje su zapovijedi Dekaloga, posebice naređuje čašćenje roditelja. U kojoj se ipak, kao u nečemu primarnom, razumije da se naređuje i uzdržavanje i sve drugo što se duguje roditeljima.

Odgovor na 4. prigovor: dugovječnost se obećava onima koji časte roditelje ne samo s obzirom na budući život nego i s obzirom na sadašnji, u skladu s onim apostolovim iz 1 Tim 4: „pobožnost je korisna za sve, imajući obećanje života koji je sada i onoga koji će doći“. I to razumno. Tko je naime zahvalan na dobročinstvu zaslužuje na temelju neke prikladnosti da mu se dobročinstvo očuva, a zbog nezahvalnosti pak netko zaslužuje izgubiti dobročinstvo. Dobročinstvo pak tjelesnoga života, nakon Boga, imamo od roditelja. I zato onaj koji časti roditelje, takoreći zahvalan na dobročinstvu, zaslužuje očuvanje života, a tko ne časti roditelje, kao nezahvalan, zaslužuje biti lišen života. Budući da ipak sadašnja dobra ili zla ne spadaju pod zaslugu ili nezaslugu osim ukoliko su usmjerena prema budućoj nagradi, kao što je rečeno; zato se ponekad u skladu s skrivenim razlogom božanskih sudova, koji ponajprije motre na buduću nagradu, neki koji su pobožni prema roditeljima prije lišavaju života, dok drugi pak koji su nepobožni prema roditeljima dulje žive.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.