II-II, q. 122, a. 4
O trećoj
Prigovor 1. Čini se da se treća zapovijed Dekaloga neprimjereno predaje, naime ona o posvećenju subote. Ova je naime zapovijed, duhovno shvaćena, općenita, govori naime Ambrozije uz Lk 13: „zakon zabranjuje u subotu ne čovjeka ozdraviti, nego činiti službena djela, to jest opteretiti se grijesima“. Prema doslovnom je smislu pak obredna zapovijed, govori se naime u Izl 31: „pazite da držite subotu moju jer je ona znak između mene i vas u vašim naraštajima“. Zapovijedi Dekaloga jesu i duhovne zapovijedi i moralne. Neprimjereno se dakle stavljaju među zapovijedi Dekaloga.
Prigovor 2. Nadalje, obredne zapovijedi zakona sadrže svete stvari, žrtve, sakramente i obdržavanja, kao što je gore rečeno. Svetim su stvarima pripadali ne samo sveti dani nego i sveta mjesta i svete posude i druge tomu slične stvari. Slično tomu bijaše i mnogo svetih dana osim subote. Neprimjereno je dakle da se, propuštajući sva ostala obredna djela, spominje samo obdržavanje subote.
Prigovor 3. Nadalje, tko god prekrši zapovijed Dekaloga, griješi. Ali u starom zakonu neki koji su kršili obdržavanje subote nisu griješili, poput onih koji su obrezivali dječake osmoga dana i svećenika koji su radili u hramu u subotu. A Ilija, kada je s četrdeset dana stigao do Božje gore Horeb, iz toga slijedi da je putovao u subotu. Slično tomu i svećenici, dok su u sedam dana obilazili oko Kovčega Gospodnjeg, kako se čita u Jš 6, razumije se da su ga obilazili na dan subotnji. Govori se također u Lk 13: „zar svatko od vas ne odveže svoga vola ili magarca i odvede ga napojiti?“ Dakle, neprimjereno se stavlja među zapovijedi Dekaloga.
Prigovor 4. Nadalje, zapovijedi se Dekaloga trebaju obdržavati i u novom zakonu. Ali u novom se zakonu ne obdržava ova zapovijed, ni s obzirom na dan subotnji ni s obzirom na dan Gospodnji, u koji se i jela kuhaju, i putuje se, i ljudi ribare, i mnoga druga tomu slična djela čine. Dakle, neprimjereno se predaje zapovijed o obdržavanju subote.
Naprotiv, autoritet Pisma.
Odgovaram: nakon što su prvom i drugom zapovijedi Dekaloga uklonjene zapreke istinskoga bogoštovlja, kao što je gore rečeno, slijedilo je da se postavi treća zapovijed, po kojoj bi se ljudi utemeljili u istinskome bogoštovlju. Bogoštovlju pak pripada iskazivanje štovanja Bogu. Ali kao što nam se u božanskom Pismu predaju neke sličnosti tjelesnih stvari, tako se i vanjsko štovanje iskazuje Bogu preko nekoga osjetnog znaka. I budući da se čovjek na unutarnje štovanje, koje se sastoji u molitvi i pobožnosti, više potiče iz unutarnjeg poticaja Duha Svetoga, zapovijed se zakona trebala dati o vanjskome štovanju prema nekome osjetnom znaku. I budući da su zapovijedi Dekaloga takoreći neka prva i opća počela zakona, zato se u trećoj zapovijedi Dekaloga propisuje vanjsko štovanje Boga pod znakom opće dobrobiti koja pripada svima, naime da bi se predočilo djelo stvaranja svijeta, od kojega se kaže da je Bog otpočinuo sedmoga dana, u čiji se znak naređuje da se sedmi dan posveti, to jest odredi da se u njemu prebiva u Bogu. I zato se uz Izl 20, nakon što je prethodno data zapovijed o posvećenju subote, navodi razlog, jer je „u šest dana Bog načinio nebo i zemlju, a u sedmi je dan otpočinuo“.
Odgovor na 1. prigovor: zapovijed o posvećenju subote, doslovno shvaćena, dijelom je moralna, dijelom obredna. Moralna je doista u pogledu ovoga da čovjek odredi neko vrijeme svoga života za prebivanje u božanskim stvarima. U čovjeku je naime prisutna naravna naklonost k tomu da se bilo kojoj nužnoj stvari odredi neko vrijeme, poput tjelesne okrepe, sna i drugih tomu sličnih stvari. Odakle čovjek, prema diktatu naravnoga razuma, određuje neko vrijeme čak i za duhovnu okrepljenost, kojom se čovjekov um obnavlja u Bogu. I tako imati neko vrijeme određeno za prebivanje u božanskim stvarima spada pod moralnu zapovijed. Ali ukoliko se u ovoj zapovijedi određuje posebno vrijeme u znak stvaranja svijeta, utoliko je obredna zapovijed. Slično je tomu obredna i prema alegorijskom značenju, utoliko što je bila slika Kristova počinka u grobu, koji je bio sedmoga dana. I slično tomu prema moralnom značenju, utoliko što označava prestanak od svakoga čina grijeha i umni počinak u Bogu, i u skladu s tim na neki je način opća zapovijed. Slično je tomu obredna i prema anagogičnom značenju, utoliko što naime unaprijed predočuje počinak uživanja u Bogu koji će biti u domovini. Stoga se zapovijed o posvećenju subote stavlja među zapovijedi Dekaloga utoliko što je moralna zapovijed, a ne utoliko što je obredna.
Odgovor na 2. prigovor: drugi obredi zakona jesu znakovi nekih posebnih Božjih učinaka. Ali obdržavanje subote jest znak opće dobrobiti, naime stvaranja cjelokupnoga stvorenja. I zato se prikladnije moralo postaviti među opće zapovijedi Dekaloga nego bilo koji drugi obred zakona.
Odgovor na 3. prigovor: u obdržavanju subote dvoje valja razmotriti. Od čega je jedno poput svrhe, a to je da čovjek prebiva u božanskim stvarima. Što se označava u onome što se kaže: spomeni se da svetkuješ dan subotnji, jer se u zakonu kaže da se one stvari posvećuju koje se primjenjuju na božansko štovanje. Drugo je pak prestanak od djela, što se označava kada se nadodaje: „sedmoga dana Gospodina Boga svoga, nećeš činiti nikakvo djelo“. Ali o kojem se djelu podrazumijeva, očituje se po onome što se tumači u Lev 23: „nikakvo službeno djelo ne ćete činiti u njemu“. Službeno se pak djelo naziva od ropstva. Trostruko je pak ropstvo. Jedno je naime ono kojim čovjek robuje grijehu, u skladu s onim: „tko čini grijeh, rob je grijeha“. I u skladu s tim, svako se djelo grijeha naziva službenim. Drugo je ropstvo ono kojim čovjek robuje čovjeku. Čovjek je pak rob drugoga ne prema umu nego prema tijelu, kao što je gore rečeno. I zato se službenim djelima, u skladu s tim, nazivaju tjelesna djela u kojima jedan čovjek robuje drugomu. Treće je pak ropstvo Božje ropstvo. I u skladu s tim, službenim bi se djelom moglo nazvati djelo bogoslužja, koje pripada Božjoj službi. Ako se pak službeno djelo tako shvaća, ono se ne zabranjuje u dan subotnji. Jer bi to bilo protivno svrsi obdržavanja subote, jer se čovjek naime od drugih djela suzdržava u dan subotnji zato da prebiva u djelima koja pripadaju Božjoj službi. I odatle biva da se, kao što se kaže u Iv 7: „obrezanje čovjek prima u subotu, da se ne prekrši Mojsijev zakon“. Odatle biva i to da, kao što se kaže u Mt 12, svećenici u hramu subotom krše subotu, to jest tjelesno subotom rade i bez krivnje su. I tako svećenici noseći u subotu kovčeg nisu prekršili zapovijed o obdržavanju subote. I slično tomu nijedno vršenje duhovnoga čina nije protivno obdržavanju subote, primjera radi ako netko poučava riječju ili pismom, odakle Glosa uz Br 28 kaže da „obrtnici i tomu slični umjetnici dangube u dan subotnji. Čitatelj pak božanskoga zakona ili učitelj ne prestaje od svoga djela, niti se ipak subota oskvrnjuje, kao što svećenici u hramu krše subotu i bez krivnje su“. Ali druga službena djela, koja se nazivaju službenima na prvi ili drugi način, protive se obdržavanju subote utoliko što sprječavaju čovjekovu primjenu na božanske stvari. I budući da čovjeka više od božanskih stvari sprečava djelo grijeha nego li dopušteno djelo, premda ono bilo tjelesno; zato protiv ove zapovijedi više djeluje onaj koji griješi na blagdan nego onaj koji čini neko dopušteno tjelesno djelo. Stoga Augustin kaže u knjizi O deset struna: „bolje bi učinio Židov na svome polju nešto korisno nego li u kazalištu pobunjenik bio. I bolje bi njihove žene u dan subotnji radile oko vune nego li cijeli dan u svojim mlađacima bestidno plesale“. Ne čini pak protiv ove zapovijedi onaj koji laki grijeh čini u subotu jer laki grijeh ne isključuje svetost. Tjelesna djela koja ne pripadaju duhovnome bogoštovlju utoliko se nazivaju službenima ukoliko vlastito pripadaju onima koji služe, a ukoliko su zajednička i slugama i slobodnima, ne nazivaju se službenima. Svatko pak, i rob i slobodan, dužan je u nužnim stvarima skrbiti se ne samo za sebe nego i za bližnjega, ponajprije doista u onome što pripada tjelesnome spasenju, u skladu s onim iz Izr 24: „izbavi one koje vode na smrt“; a kao drugo također u izbjegavanju štete na stvarima, u skladu s onim iz Pnz 22: „ne ćeš vidjeti vola ili ovce brata svoga kako lutaju pa proći pokraj njih, nego ćeš ih vratiti bratu svomu“. I zato tjelesno djelo koje pripada očuvanju spasenja vlastitoga tijela ne krši subotu, nije naime protivno obdržavanju subote to da netko jede i čini druge tomu slične stvari kojima se očuvava spasenje tijela. I zbog toga Makabejci nisu oskvrnuli subotu boreći se za svoju obranu u dan subotnji, kako se čita u 1 Mak 2. Slično tomu ni Ilija bježeći od lica Izabelina u dan subotnji. I zbog toga i Gospodin u Mt 12 ispričava svoje učenike koji su sabirali klasje u dan subotnji zbog nevolje koju su podnosili. Slično tomu tjelesno djelo koje je usmjereno k tjelesnom spasenju drugoga nije protivno obdržavanju subote. Odakle Gospodin u Iv 7 kaže: „meni se srdite što sam u subotu cijeloga čovjeka ozdravio?“ Slično tomu tjelesno djelo koje je usmjereno k izbjegavanju prijeteće štete na vanjskoj stvari ne krši subotu. Odakle Gospodin govori u Mt 12: „tko će od vas biti čovjek koji ima jednu ovcu te ona upadne u subotu u jamu, neće li je uhvatiti i podići?“
Odgovor na 4. prigovor: obdržavanje dana Gospodnjeg u novom zakonu nasljeđuje obdržavanje subote ne snagom zapovijedi zakona nego uredbom Crkve i običajem kršćanskoga naroda. Niti je takvo obdržavanje slikovito, kao što je bilo obdržavanje subote u starom zakonu. I zato zabrana rada u dan Gospodnji nije tako stroga kao u dan subotnji, nego se neka djela dopuštaju u dan Gospodnji koja su se u dan subotnji zabranjivala, poput kuhanja jela i druge tomu slične stvari. I također se u nekim zabranjenim djelima lakše udjeljuje oprost zbog nužnosti u novom nego li u starom zakonu jer slika pripada očitovanju istine, koju se ne valja ni u malome propustiti; djela se pak promatrana sama po sebi mogu mijenjati prema mjestu i vremenu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.