Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 122, a. 2

O prvoj zapovijedi Dekaloga

Prigovor 1. Čini se da se prva zapovijed Dekaloga neprimjereno predaje. Čovjek je naime više obvezan Bogu nego tjelesnom ocu, u skladu s onim iz Heb 12: „zar ne ćemo mnogo više biti poslušni ocu duhova i živjeti?“ Ali zapovijed pobožnosti, kojom se časti otac, postavlja se potvrdno kad se kaže: „časti oca svoga i majku svoju“. Dakle, mnogo se više prva zapovijed bogoštovlja, kojom se časti Bog, trebala iznijeti potvrdno, osobito budući da je potvrdnost naravno prioritetnija od niječnosti.

Prigovor 2. Nadalje, prva zapovijed Dekaloga pripada bogoštovlju, kao što je rečeno. Ali bogoštovlje, budući da je jedna krepost, ima jedan čin. U prvoj se zapovijedi pak zabranjuju tri čina, „jer se ponajprije kaže: nećeš imati tuđih bogova preda mnom; kao drugo se kaže: nećeš sebi načiniti kipa; kao treće: nećeš im se klanjati niti im služiti“. Dakle, prva se zapovijed neprimjereno predaje.

Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže u knjizi O deset struna da se prvom zapovijedi isključuje grijeh praznovjerja. Ali mnogo je drugih štetnih praznovjerja osim idolopoklonstva, kao što je gore rečeno. Nedovoljno se dakle zabranjuje samo idolopoklonstvo.

Naprotiv, autoritet Pisma.

Odgovaram: zakonu pripada učiniti ljude dobrima. I zato zapovijedi zakona trebaju biti uređene prema redu nastajanja, po kojemu se naime čovjek uspostavlja dobrim. U redu pak nastajanja valja imati na umu dvoje. Od kojih je prvo to da se prvi dio najprije uspostavlja, kao što se u nastajanju životinje najprije rađa srce, a u kući se najprije postavlja temelj. U dobroti duše pak prvi je dio dobrota volje, iz koje se bilo koji čovjek dobro koristi svakom drugom dobroto. Dobrota se volje pak motri prema svome objektu, koji je svrha. I zato je u onome tko se po zakonu trebao poučiti u kreposti ponajprije trebalo položiti takoreći neki temelj bogoštovlja, po kojemu se čovjek dužno uređuje prema Bogu, koji je posljednja svrha ljudske volje. Drugo što valja imati na umu u redu nastajanja jest to da se najprije uklanjaju suprotnosti i zapreke, kao što ratar najprije čisti polje, a poslije baca sjeme, u skladu s onim iz Jr 4: „obrađujte sebi ledinu i ne sijte u trnje“. I zato se oko bogoštovlja čovjek najprije trebao poučiti kako bi isključio zapreke istinskoga bogoštovlja jest to da čovjek prianja uz lažna Boga, u skladu s onim iz Mt 6: „ne možete služiti Bogu i bogatstvu“. I zato se u prvoj zapovijedi zakona isključuje štovanje lažnih bogova.

Odgovor na 1. prigovor: i oko bogoštovlja se postavlja jedna potvrdna zapovijed, naime: spomeni se da svetkuješ dan subotnji. Ali trebalo je prethodno dati niječne zapovijedi kojima se uklanjaju zapreke bogoštovlja. Iako je naime potvrdnost naravno prioritetnija od niječnosti, ipak je na putu nastajanja niječnost, kojom se uklanjaju zapreke, prioritetnija, kao što je rečeno. I to ponajprije u božanskim stvarima u kojima se niječnosti pretpostavljaju potvrdnostima zbog naše nedostatnosti, kako kaže Dionizije u 2. poglavlju djela Caelestis hierarchia.

Odgovor na 2. prigovor: štovanje tuđih bogova neki su na dvojak način obdržavali. Neki su naime štovali neka stvorenja kao bogove bez ustanovljenja likova, odakle je Varon rekao da su stari Rimljani dugo štovali bogove bez kipova. I ovo se štovanje zabranjuje prvenstveno kad se kaže: nećeš imati tuđih bogova. Kod drugih je pak postojalo štovanje lažnih bogova pod nekim likovima. I zato se prikladno zabranjuje i samo ustanovljenje likova kad se kaže: nećeš sebi načiniti kipa; i štovanje samih likova kad se kaže: nećeš im se klanjati, i ostalo.

Odgovor na 3. prigovor: sva druga praznovjerja promiču iz nekoga prešutnog ili izričitog saveza sklopljenoga s đavlima. I zato se razumije da su sva zabranjena u onome što se kaže: nećeš imati tuđih bogova.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.