Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 118, a. 6

Je li tjelesni ili duhovni grijeh

Prigovor 1. Čini se da pohlepa nije duhovni grijeh. Jer čini se da su duhovne mane oko duhovnih dobara. No tvar su pohlepe tjelesna dobra, naime vanjsko bogatstvo. Dakle, pohlepa nije duhovni grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, duhovni se grijeh dijeli nasuprot tjelesnomu. No čini se da je pohlepa tjelesni grijeh, jer slijedi kvarenje tijela; kako je jasno kod starih ljudi, koji zbog nedostatka tjelesne naravi zapadaju u pohlepu. Dakle, pohlepa nije duhovni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, tjelesni je grijeh onaj po kojem se i čovjekovo tijelo neredi, prema onome od Apostola u 1 Kor 6: „tko bludniči, griješi protiv svojega tijela“. No pohlepa također čovjeka tjelesno muči, odakle i Krizostom na Mk 5 uspoređuje pohlepnika s opsjednutim, koji se muči u tijelu. Dakle, čini se da pohlepa nije duhovni grijeh.

Naprotiv, Grgur u XXXI Moral. ubraja pohlepu među duhovne mane.

Odgovaram: treba reći da se grijesi prvenstveno sastoje u nagnuću. Sva pak nagnuća duše, ili strasti, završavaju u užitcima i žalostima, kako je jasno po Filozofu u II. Ethic. No neki su užitci tjelesni, a neki duhovni. Tjelesnim se naime užitcima nazivaju oni koji se ispunjavaju u osjetilu tijela, kao što su užitci u hrani i spolnosti, a duhovnim se užitcima nazivaju oni koji se ispunjavaju u samoj spoznaji duše. Oni se dakle grijesi nazivaju tjelesnima koji se dovršavaju u tjelesnim užitcima, a oni se nazivaju duhovnima koji se dovršavaju u duhovnim užitcima, bez tjelesnoga užitka. A takva je pohlepa, jer pohlepan čovjek uživa u tome što promatra sebe kao posjednika bogatstva. I stoga je pohlepa duhovni grijeh.

Odgovor na 1. prigovor: pohlepa oko tjelesnoga objekta ne traži tjelesni užitak, nego samo duševni, ukoliko naime čovjek uživa u tome što posjeduje bogatstvo. I zato nije tjelesni grijeh. Ipak, zbog objekta, ona je sredina između čisto duhovnih grijeha, koji traže duhovni užitak oko duhovnih objekata, kao što je oholost oko izvrsnosti; i čisto tjelesnih mana, koje traže čisto tjelesni užitak oko tjelesnoga objekta.

Odgovor na 2. prigovor: gibanje prima vrstu prema cilju kojemu teži, a ne prema polazištu od kojega kreće. I stoga se mana naziva tjelesnom po tome što teži tjelesnomu užitku, a ne po tome što proizlazi iz nekoga nedostatka tijela.

Odgovor na 3. prigovor: Krizostom uspoređuje pohlepnika s opsjednutim ne zato što bi se mučio u tijelu kao opsjednuti, nego po suprotnosti, jer kao što se onaj opsjednuti o kojemu se čita u Mk 5 razgolićivao, tako se pohlepnik opterećuje suvišnim bogatstvom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.