Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 118, a. 4

Je li smrtni grijeh

Prigovor 1. Čini se da je pohlepa uvijek smrtni grijeh. Jer nitko nije dostojan smrti osim zbog smrtnoga grijeha. No zbog pohlepe ljudi su dostojni smrti, jer kada je Apostol u Rim 1 prethodno naveo: „puni svake nepravde, bludnosti, pohlepe“, dodaje: „koji to čine, dostojni su smrti“. Dakle, pohlepa je smrtni grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, najmanje u pohlepi jest da netko neredovito zadržava svoje. No to se čini smrtnim grijehom, jer Bazilije kaže: „kruh je gladnoga koji ti držiš, tunika je gologa koju ti čuvaš, srebro je potrebitoga koje ti posjeduješ. Stoga nanosiš nepravdu toliki-ma koliki-ma bi mogao dati“. No nanositi nepravdu drugome jest smrtni grijeh, jer se protivi ljubavi prema bližnjemu. Dakle, još mnogo više svaka druga pohlepa jest smrtni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, nitko ne biva oslijepljen duhovnim sljepilom osim zbog smrtnoga grijeha, koji dušu lišava svjetla milosti. No prema Krizostomu, tmina je duše žudnja za novcem. Dakle, pohlepa, koja je žudnja za novcem, jest smrtni grijeh.

Naprotiv, u 1 Kor 3, na ono mjesto: „ako tko nadozida na ovom temelju“ itd., Glosa kaže da „drvo, sijeno i slamu nadoziđuje onaj tko misli na ono što je svjetovno, kako ugoditi svijetu“, što pripada grijehu pohlepe. No onaj tko nadoziđuje drvo, sijeno i slamu, ne griješi smrtno, nego lako, jer se o njemu kaže da će se spasiti, ali kao kroz oganj. Dakle, pohlepa je ponekad laki grijeh.

Odgovaram: treba reći da se, kako je gore rečeno, o pohlepi govori na dva načina. Na jedan način, ukoliko se protivi pravednosti. I na taj je način po svojem rodu smrtni grijeh, jer tako pohlepi pripada da netko nepravedno prima ili zadržava tuđe stvari, što pripada pljački ili krađi, koje su smrtni grijesi, kako je gore rečeno. Događa se ipak u ovom rodu pohlepe da nešto bude laki grijeh zbog nesavršenosti čina, kako je gore rečeno kada se raspravljalo o krađi. Na drugi način može se uzeti pohlepa ukoliko se protivi darežljivosti. I prema tome, ona uključuje neredovitu ljubav prema bogatstvu. Ako dakle ljubav prema bogatstvu toliko poraste da se pretpostavi ljubavi, tako da se naime zbog ljubavi prema bogatstvu netko ne ustručava činiti protiv ljubavi prema Bogu i bližnjemu, tako će pohlepa biti smrtni grijeh. Ako pak neredovitost ljubavi ostane ispod toga, tako da naime čovjek, premda prekomjerno ljubi bogatstvo, ipak ne pretpostavlja njegovu ljubav božanskoj ljubavi, tako da naime zbog bogatstva ne želi učiniti ništa protiv Boga i bližnjega, tako je pohlepa laki grijeh.

Odgovor na 1. prigovor: pohlepa se ubraja među smrtne grijehe prema onom razlogu po kojem jest smrtni grijeh.

Odgovor na 2. prigovor: Bazilije govori o onom slučaju u kojem je netko dužan po zakonskom dugu svoja dobra podijeliti siromasima, bilo zbog opasnosti potrebe, bilo također zbog suviška onoga što posjeduje.

Odgovor na 3. prigovor: žudnja za bogatstvom pomračuje dušu u pravom smislu onda kada isključuje svjetlo ljubavi, pretpostavljajući ljubav prema bogatstvu božanskoj ljubavi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.