II-II, q. 118, a. 3
Kojoj se kreposti protivi
Prigovor 1. Čini se da se pohlepa ne protivi darežljivosti. Jer na ono mjesto u Mt 5, „blago gladnima i žednima pravednosti“, Krizostom kaže da postoji dvostruka pravednost, jedna opća, a druga posebna, kojoj se protivi pohlepa. I to isto kaže Filozof u V. Ethic. Dakle, pohlepa se ne protivi darežljivosti.
Prigovor 2. Nadalje, grijeh pohlepe sastoji se u tome što čovjek prelazi mjeru u posjedovanim stvarima. No takva se mjera određuje pravednošću. Dakle, pohlepa se izravno protivi pravednosti, a ne darežljivosti.
Prigovor 3. Nadalje, darežljivost je srednja krepost između dviju suprotnih mana, kako je jasno po Filozofu u II. i IV. Ethic. No pohlepa nema suprotan grijeh koji joj se protivi, kako je jasno po Filozofu u V. Ethic. Dakle, pohlepa se ne protivi darežljivosti.
Naprotiv, kako se kaže u Prop 5: „pohlepnik se ne zasićuje novcem, i tko ljubi bogatstvo, neće imati koristi od njega“. No ne zasićivati se novcem i neredovito ga ljubiti suprotno je darežljivosti, koja drži sredinu u težnji za bogatstvom. Dakle, pohlepa se protivi darežljivosti.
Odgovaram: treba reći da pohlepa uključuje neku neumjerenost u pogledu bogatstva na dva načina. Na jedan način, neposredno oko samoga primanja i čuvanja bogatstva, ukoliko naime netko stječe novac preko dužne mjere otimajući ili zadržavajući tuđe. I tako se protivi pravednosti. I na taj se način pohlepa shvaća u Ez 22, gdje se kaže: „knezovi njezini u njoj su kao vukovi koji grabe plijen da proliju krv i pohlepno trče za dobitkom“. Na drugi način, uključuje neumjerenost u pogledu unutarnjih nagnuća prema bogatstvu, primjerice kada netko previše ljubi ili želi bogatstvo, ili previše u njemu uživa, čak i ako ne želi oteti tuđe. I na taj se način pohlepa protivi darežljivosti, koja obuzdava takva nagnuća, kao što je rečeno. I tako se pohlepa shvaća u 2 Kor 9: „da pripreme ovaj unaprijed obećani dar, da bude spreman kao dar, a ne kao pohlepa“, Glosa: „tako da naime ne žaluju za onim što su dali, i da ne bude malo ono što daju“.
Odgovor na 1. prigovor: Krizostom i Filozof govore o pohlepi na prvi način rečenoj. Pohlepu pak na drugi način rečenu Filozof naziva nedarežljivošću.
Odgovor na 2. prigovor: pravednost u pravom smislu određuje mjeru u primanjima i čuvanjima bogatstva prema razlogu zakonskoga duga, tako da naime čovjek niti uzima niti zadržava tuđe. No darežljivost uspostavlja mjeru razuma prvenstveno u unutarnjim nagnućima, a posljedično u vanjskom primanju i čuvanju novca te njegovu davanju ukoliko proizlaze iz unutarnjeg nagnuća, ne pazeći na razlog zakonskoga duga, nego moralnoga duga, koji se promatra prema pravilu razuma.
Odgovor na 3. prigovor: pohlepa, ukoliko se protivi pravednosti, nema suprotnu manu, jer se pohlepa sastoji u posjedovanju više nego što se treba prema pravednosti, a tome se protivi posjedovanje manje, što nema pojam krivnje, nego kazne. No pohlepa, ukoliko se protivi darežljivosti, ima suprotnu manu rasipnosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.