II-II, q. 118, a. 2
Je li ona poseban grijeh
Prigovor 1. Čini se da pohlepa nije poseban grijeh. Jer Augustin kaže u III De Lib. Arbit.: „pohlepu, koja se grčki naziva philargyria, treba razumjeti ne samo u srebru ili novcu, nego u svim stvarima koje se neumjereno žele“. No u svakom je grijehu prisutna neumjerena žudnja za nekom stvari, jer grijeh je, prezrevši nepromjenjivo dobro, prionuti uz promjenjiva dobra, kako je gore rečeno. Dakle, pohlepa je opći grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, prema Izidoru u knjizi Etymol., pohlepan se naziva kao pohlepan za mjedom, to jest za novcem, odakle se i na grčkom pohlepa naziva philargyria, to jest ljubav prema srebru. No pod srebrom, kojim se označava novac, označavaju se sva vanjska dobra čija se vrijednost može mjeriti novcem, kako je gore rečeno. Dakle, pohlepa se sastoji u težnji za bilo kojom vanjskom stvari. Dakle, čini se da je opći grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, na ono mjesto u Rim 7, „jer za požudu ne bih znao“ itd., Glosa kaže: „dobar je zakon koji, braneći požudu, brani svako zlo“. No čini se da zakon posebno zabranjuje požudu pohlepe ondje gdje se kaže u Izl 20: „ne poželi stvari bližnjega svoga“. Dakle, požuda pohlepe je svako zlo. I tako je pohlepa opći grijeh.
Naprotiv, u Rim 1 pohlepa se ubraja među ostale posebne grijehe, gdje se kaže: „puni svake nepravde, pakosti, bludnosti, pohlepe“ i tako dalje.
Odgovaram: treba reći da grijesi dobivaju vrstu prema objektima, kako je gore rečeno. Objekt pak grijeha jest ono dobro kojemu teži neredovita težnja. I stoga, gdje postoji poseban pojam dobra kojemu se neredovito teži, ondje postoji poseban pojam grijeha. No različit je pojam korisnoga dobra i ugodnoga dobra. Bogatstvo pak po sebi ima pojam korisnoga, jer se iz tog razloga želi, ukoliko služi za čovjekovu uporabu. I stoga je pohlepa neki poseban grijeh, ukoliko je neumjerena ljubav prema posjedovanju imetka, koji se označava imenom novca, od kojega se i uzima naziv pohlepe. No budući da se riječ „imati“ prema prvotnom značenju odnosi na posjede kojih smo potpuno gospodari, ona se izvodi na mnoge druge stvari, kao što se kaže da čovjek ima zdravlje, ženu, odjeću i slično, kako je jasno u Kategorijama; stoga je posljedično i naziv pohlepe proširen na svaku neumjerenu težnju za posjedovanjem bilo koje stvari; kao što Grgur kaže u jednoj homiliji da „pohlepa nije samo za novcem, nego i za znanjem i uzvišenošću, kada se preko mjere hlepi za visinom“. I prema tome, pohlepa ne bi bila poseban grijeh. I na taj način također Augustin govori o pohlepi u navedenom autoritetu.
Odgovor na 1. prigovor: iz toga je jasan odgovor na prvi prigovor.
Odgovor na 2. prigovor: sve vanjske stvari koje ulaze u uporabu ljudskoga života razumiju se pod imenom novca ukoliko imaju pojam korisnoga dobra. No postoje neka vanjska dobra koja netko može postići novcem, kao što su užitci i časti i slično, koja imaju drugi pojam poželjnosti. I stoga se težnja za njima ne naziva u pravom smislu pohlepom, ukoliko je ona posebna mana.
Odgovor na 3. prigovor: ta Glosa govori o neredovitoj požudi za bilo kojom stvari. Može se naime razumjeti da se zabranom požude za posjedovanim stvarima zabranjuje požuda za bilo kojim stvarima koje se mogu steći preko posjedovanih stvari.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.