II-II, q. 117, a. 2
Što je njezina tvar
Prigovor 1. Čini se da darežljivost nije oko novca. Svaka je naime moralna krepost oko djelovanja ili strasti. No biti oko djelovanja vlastito je pravednosti, kako se kaže u V. Ethic. Budući da je dakle darežljivost moralna krepost, čini se da je oko strasti, a ne oko novca.
Prigovor 2. Nadalje, darežljivcu pripada uporaba bilo kojeg bogatstva. No prirodna su bogatstva istinitija nego umjetna bogatstva, koja se sastoje u novcu, kako je jasno po Filozofu u I Polit. Dakle, darežljivost nije prvenstveno oko novca.
Prigovor 3. Nadalje, različite kreposti imaju različite tvari, jer se habitusi razlikuju prema predmetima. No izvanjske su stvari tvar distributivne i komutativne pravednosti. Dakle, nisu tvar darežljivosti.
Naprotiv, Filozof kaže u IV. Ethic. da se „darežljivost čini nekom sredinom oko novca“.
Odgovaram: treba reći da, prema Filozofu u IV. Ethic., darežljivcu pripada da bude onaj koji daje. Otuda se i drugim imenom darežljivost naziva izdašnošću, jer ono što je izdašno nije zadržavajuće, nego je dajuće. A čini se da se na to isto odnosi i sam naziv darežljivosti, jer kada netko nešto od sebe daje, na neki način to oslobađa od svoga čuvanja i gospodarstva, te pokazuje da mu je duh slobodan od privrženosti tome. A ono što jedan čovjek treba dati drugome jesu posjedovana dobra, koja se označavaju nazivom novca. I stoga je vlastita tvar darežljivosti novac.
Odgovor na 1. prigovor: kao što je rečeno, darežljivost se ne promatra u količini danoga, nego u raspoloženju darovatelja. Raspoloženje se pak darovatelja raspoređuje prema strastima ljubavi i požude, a dosljedno tome i užitka i žalosti, prema onome što se daje. I stoga su neposredna tvar darežljivosti unutarnje strasti, dok je izvanjski novac predmet tih istih strasti.
Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u knjizi de doctrina Christ., „sve što god ljudi imaju na zemlji, i sve čemu su gospodari, naziva se novcem, jer su stari ono što su imali imali u stoci“. I Filozof kaže u IV. Ethic. da „novcem nazivamo sve ono čija se vrijednost mjeri kovanicom“.
Odgovor na 3. prigovor: pravednost uspostavlja jednakost u tim izvanjskim stvarima, no njoj u pravom smislu ne pripada umjeravati unutarnje strasti. Otuda je novac na jedan način tvar darežljivosti, a na drugi način pravednosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.