Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 110, a. 2

O vrstama laži

Prigovor 1. Čini se da se laž nedostatno dijeli na uslužnu, šaljivu i pogubnu laž. Podjela se naime ima dati prema onome što po sebi pripada stvari, kako je bjelodano po Filozofu, u VII. knjizi Metaphysicae. No namjera učinka jest izvan vrste ćudorednoga čina, i po akcidentu se odnosi prema njemu, kako se čini, odakle i beskonačni učinci mogu uslijediti iz jednoga čina. Ova se pak podjela daje prema namjeri učinka, jer je šaljiva laž ona koja biva radi igre; uslužna pak laž ona koja biva radi koristi; a pogubna laž ona koja biva radi štete. Neprikladno se dakle na ovaj način dijeli laž.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin, u knjizi Contra mendacium, dijeli laž na osam dijelova. Od kojih je prva u nauku vjere; druga je da nikomu ne koristi i nekomu škodi; treća je koja koristi jednome tako da drugomu škodi; četvrta je koja biva iz same pohote za laganjem i varanjem; peta je koja biva iz želje za ugodnošću; šesta je koja nikomu ne škodi, a koristi nekomu za očuvanje novca; sedma je koja nikomu ne škodi, a koristi nekomu za izbjegavanje smrti; osma koja nikomu ne škodi, a koristi nekomu za izbjegavanje tjelesne nečistoće. Dakle, čini se da je prva podjela laži nedostatna.

Prigovor 3. Nadalje, Filozof, u IV. knjizi Ethicorum, dijeli laž na hvalisanje, koja prelazi istinu u govoru na više, i ironiju, koja zaostaje za istinom na manje. Koje se dvije ne sadrže ni pod jednim od spomenutih članova. Dakle, čini se da je spomenuta podjela laži neprikladna.

Naprotiv, na ono u Psalmu: „Uništit ćeš sve koji govore laž“, Glosa kaže da „postoje tri roda laži. Neke su naime za spasenje i korist nekoga; postoji također i drugi rod laži, koji biva iz šale; treći je pak rod laži onaj koji biva iz pakosti“. Prva se pak od ovih naziva uslužnom; druga šaljivom; treća pogubnom. Dakle, laž se dijeli na spomenute tri.

Odgovaram: laž se može trostruko podijeliti. Na jedan način, prema samome pojmu laži, što je vlastita i po sebi podjela laži. I prema tomu, laž se dijeli na dvoje: naime na laž koja nadilazi istinu na više, što pripada hvalisanju; i na laž koja zaostaje za istinom na manje, što pripada ironiji; kako je bjelodano po Filozofu, u IV. knjizi Ethicorum. Ta je pak podjela stoga po sebi samoga laži jer se laž, ukoliko je takva, opire istini, kako je rečeno, a istina je neka jednakost, kojoj se po sebi opire veće i manje. Na drugi se način može podijeliti laž ukoliko ima pojam krivnje, prema onome što otežava ili umanjuje krivnju laži s obzirom na namjeravani cilj. Otežava pak krivnju laži ako tko po laži namjerava štetu drugoga, što se naziva pogubnom laži. Umanjuje se pak krivnja laži ako se usmjeri k nekome dobru: ili ugodnome, i tako je šaljiva laž; ili korisnome, i tako je uslužna laž, to jest kojom se namjerava pomoć drugoga ili uklanjanje štete. I prema tomu, laž se dijeli na spomenute tri. Na treći se način laž dijeli općenitije prema usmjerenosti k cilju, bilo da se iz toga dodaje ili umanjuje krivnja laži, bilo da ne. I prema tomu, jest rečena podjela od osam članova. U kojoj se doista prva tri člana sadrže pod pogubnom laži. Koja doista biva ili protiv Boga, i k tome pripada prva laž, koja je u nauku vjere. Ili je protiv čovjeka: bilo samom namjerom škoditi nekomu, i tako je druga laž, koja naime nikomu ne koristi i nekomu škodi; bilo također da se u šteti jednoga namjerava korist drugoga, i to je treća laž, koja jednome koristi a drugomu škodi. Među kojima je trima prva najteža, jer su uvijek grijesi protiv Boga teži, kako je gore rečeno. Druga je pak teža od treće, koja se umanjuje iz namjere koristi drugoga. Poslije ove pak tri koje nadozidavaju na težinu krivnje laži, postavlja se četvrta, koja ima vlastitu mjeru bez dodavanja ili umanjivanja. I to je laž koja biva iz same pohote za laganjem, koja proizlazi iz habitusa, odakle i Filozof kaže, u IV. knjizi Ethicorum, da „lažac, time što je takav po habitusu, samoj laži se raduje“. Četiri pak kasnija načina umanjuju od krivnje laži. Peta je naime šaljiva laž, koja biva iz želje za ugodnošću. Druge se pak tri sadrže pod uslužnom laži. U kojoj se namjerava ono što je drugomu korisno: ili s obzirom na vanjske stvari, i tako je šesta laž, koja koristi nekomu za očuvanje novca; ili je korisno tijelu, i to je sedma laž, kojom se priječi smrt čovjeka; ili je korisno također za poštenje kreposti, i to je osma laž, u kojoj se priječi nedopušteno tjelesno onečišćenje. Bjelodano je pak da koliko je namjeravano dobro bolje, toliko se više umanjuje krivnja laži. I zato, ako tko pomno razmotri, prema redu spomenutoga nabrajanja jest red težine krivnje u tim lažima, jer korisno dobro pretpostavlja se ugodnome; a tjelesni život pretpostavlja se novcu; a poštenje pak i samomu tjelesnomu životu.

Odgovor na prigovore: i time je bjelodan odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.