II-II, q. 103, a. 3
Je li dulija, kojoj pripada iskazivati čast i štovanje višima, posebna krepost različita od latrije
Prigovor 1. Čini se da dulija nije posebna krepost različita od latrije. Jer na ono mjesto u Psalmu: „Gospodine, Bože moj, u tebe se uzdajem“, Glosa kaže: „Gospodin sviju po moći, kojemu se duguje dulija; Bog po stvaranju, kojemu se duguje latrija“. Ali nije različita krepost koja se usmjerava prema Bogu ukoliko je Gospodin i ukoliko je Bog. Dakle, dulija nije krepost različita od latrije.
Prigovor 2. Nadalje, prema Filozofu u VIII. Ethic., „biti ljubljen slično je tomu što je biti čašćen“. Ali ista je krepost ljubavi kojom se ljubi Bog i kojom se ljubi bližnji. Dakle, dulija, kojom se časti bližnji, nije druga krepost od latrije, kojom se časti Bog.
Prigovor 3. Nadalje, isti je pokret kojim se netko pokreće prema slici i prema stvari čija je slika. Ali po duliji se časti čovjek ukoliko je na sliku Božju; kaže se naime u Mudr 2 o bezbožnicima da „nisu cijenili čast svetih duša, jer je Bog stvorio čovjeka neraspadljiva i učinio ga na sliku svoje sličnosti“. Dakle, dulija nije druga krepost od latrije, kojom se časti Bog.
Naprotiv, Augustin kaže u X. De civ. Dei da je „drugo služenje koje se duguje ljudima, prema kojemu je apostol zapovjedio da robovi budu podložni svojim gospodarima, a koje se grčki naziva dulia; a drugo latria, koje se naziva služenje što pripada štovanju Boga“.
Odgovaram: prema onome što je gore rečeno, gdje je drugi razlog duga, ondje nužno mora biti druga krepost koja dug vraća. No, po drugom se razlogu duguje služenje Bogu, a po drugom čovjeku, kao što po drugom razlogu dolikuje Bogu biti Gospodin, a po drugom čovjeku. Jer Bog ima potpuno i glavno gospodstvo s obzirom na svekoliko i bilo koje stvorenje, koje je posvema podloženo njegovoj vlasti; a čovjek sudjeluje u nekoj sličnosti božanskoga gospodstva, ukoliko ima djelomičnu vlast nad nekim čovjekom ili nad nekim stvorenjem. I stoga je dulija, koja iskazuje dužno služenje čovjeku koji vlada, druga krepost od latrije, koja iskazuje dužno služenje božanskom gospodstvu. I ona je neka vrsta opservancije. Jer po opservanciji častimo bilo koje osobe koje se odlikuju dostojanstvom, a po duliji u pravom smislu sluge štuju svoje gospodare; dulija se naime grčki naziva služenje.
Odgovor na 1. prigovor: kao što se bogoštovlje po izvrsnosti naziva pobožnošću ukoliko je Bog po izvrsnosti Otac, tako se i latrija po izvrsnosti naziva dulijom ukoliko je Bog na izvrstan način Gospodin. No stvorenje ne sudjeluje u moći stvaranja, po čijem se razlogu Bogu duguje latrija. I zato je ona Glosa razlikovala, pripisujući latriju Bogu prema stvaranju, koje se ne priopćuje stvorenju; a duliju prema gospodstvu, koje se priopćuje stvorenju.
Odgovor na 2. prigovor: razlog ljubljenja bližnjega jest Bog, jer po ljubavi u bližnjemu ne ljubimo doli Boga; i stoga je ista ljubav kojom se ljubi Bog i bližnji. Ipak postoje druga prijateljstva, različita od ljubavi, prema drugim razlozima po kojima se ljudi ljube. I slično tome, budući da je drugi razlog služenja Bogu i čovjeku, ili čašćenja obojega, latrija i dulija nisu ista krepost.
Odgovor na 3. prigovor: pokret koji ide prema slici ukoliko je slika, odnosi se na stvar čija je slika; ipak nije svaki pokret koji ide prema slici usmjeren prema njoj ukoliko je slika. I zato je katkada po vrsti različit pokret prema slici i pokret prema stvari. Tako dakle treba reći da čast ili podložnost dulije apsolutno gleda na neko dostojanstvo čovjeka. Premda je naime prema tom dostojanstvu čovjek na sliku ili sličnost Božju, ipak čovjek, kada drugome iskazuje štovanje, to ne odnosi uvijek činom na Boga. Ili treba reći da pokret koji ide prema slici na neki način ide prema stvari, ali ipak pokret koji ide prema stvari ne mora ići prema slici. I zato štovanje koje se iskazuje nekome ukoliko je na sliku, odražava se na neki način na Boga; ipak je drugo štovanje koje se iskazuje samome Bogu, a koje se ni na koji način ne odnosi na njegovu sliku.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.