II-II, q. 103, a. 2
Duguje li se čast samo višima
Prigovor 1. Čini se da se čast ne duguje vlastito nadređenima. Anđeo je, naime, nadređen svakom čovjeku putniku, prema onome u Mt 11: „tko je najmanji u kraljevstvu nebeskom, veći je od Ivana Krstitelja“. No anđeo je zabranio Ivanu koji ga je htio počastiti, kako je jasno u Otk na kraju. Dakle, čast se ne duguje nadređenima.
Prigovor 2. Nadalje, čast se nekome duguje kao svjedočanstvo kreposti, kao što je rečeno. No katkad se događa da nadređeni nisu kreposni. Dakle, njima se ne duguje čast. Kao ni zlim dusima, koji su nam ipak nadređeni po redu naravi.
Prigovor 3. Nadalje, Apostol kaže u Rim 12: „Pretecite jedni druge poštovanjem“. I u 1 Pt 2: „Sve poštujte“. No to se ne bi moralo obdržavati kad bi se čast dugovala samo nadređenima. Dakle, čast se ne duguje vlastito nadređenima.
Prigovor 4. Nadalje, u Tob 1 kaže se da je „Tobija imao deset talenata od onoga čime ga je kralj počastio“. Čita se također u Est 6 da je Kserkso počastio Mordokaja i dao pred njim izvikivati: „Ove je časti dostojan onaj koga kralj hoće počastiti“. Dakle, čast se iskazuje i podređenima. I tako se ne čini da se čast vlastito duguje nadređenima.
Naprotiv, Filozof kaže u I. Ethic. da se čast duguje najboljima.
Odgovaram: treba reći da čast nije ništa drugo nego svojevrsno očitovanje o izvrsnosti nečije dobrote. Može se pak nečija izvrsnost razmatrati ne samo u usporedbi s onim koji časti, tako da naime onaj koji se časti bude izvrsniji od njega, nego i po sebi, ili u usporedbi s nekim drugima. I prema tome, čast se uvijek duguje nekome zbog neke izvrsnosti ili nadređenosti. Nije, naime, nužno da onaj tko se časti bude izvrsniji od onoga koji časti, nego možda od nekih drugih; ili pak od samoga onoga koji časti u pogledu nečega, a ne apsolutno.
Odgovor na 1. prigovor: anđeo je zabranio Ivanu ne bilo kakvo čašćenje, nego čašćenje klanjanja latrije, koje se duguje Bogu. Ili pak čašćenje dulije, kako bi pokazao dostojanstvo samoga Ivana, po kojem je po Kristu bio izjednačen s anđelima, prema nadi slave sinova Božjih. I zato nije htio da mu se on klanja kao nadređenomu.
Odgovor na 2. prigovor: ako su predstojnici zli, ne časte se zbog izvrsnosti vlastite kreposti, nego zbog izvrsnosti dostojanstva, prema kojem su Božji poslužitelji. A u njima se također časti i cijela zajednica kojoj predsjedaju. Zli pak dusi su neopozivo zli, i treba ih smatrati neprijateljima radije nego ih častiti.
Odgovor na 3. prigovor: u svakome se nalazi nešto zbog čega ga netko može smatrati nadređenim, prema onome u Fil 2: „u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe“. I prema tome također svi moraju jedni druge pretjecati poštovanjem.
Odgovor na 4. prigovor: privatne osobe katkad časte kraljevi, ne zato što bi im bile nadređene prema redu dostojanstva, nego zbog neke izvrsnosti njihove kreposti. I prema tome su kraljevi počastili Tobiju i Mordokaja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.