Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 103, a. 1

Je li čast nešto duhovno ili tjelesno

Prigovor 1. Čini se da čast ne uključuje nešto tjelesno. Čast je, naime, iskazivanje štovanja kao svjedočanstvo kreposti, kako se može preuzeti od Filozofa u I. Ethic. No iskazivanje štovanja je nešto duhovno, jer je štovati čin straha, kako je gore utvrđeno. Dakle, čast je nešto duhovno.

Prigovor 2. Nadalje, prema Filozofu u IV. Ethic.: „čast je nagrada za krepost“. No nagrada za krepost, koja se uglavnom sastoji u duhovnim stvarima, nije nešto tjelesno, budući da je nagrada u skladu sa zaslugom. Dakle, čast se ne sastoji u tjelesnim stvarima.

Prigovor 3. Nadalje, čast se razlikuje od pohvale, a također i od slave. No pohvala i slava sastoje se u izvanjskim stvarima. Dakle, čast se sastoji u unutarnjim i duhovnim stvarima.

Naprotiv, Jeronim, tumačeći ono u 1 Tim 5: „Svećenici koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti“ itd., kaže: čast se „u sadašnjosti uzima ili za milostinju ili za dar“. A oboje od toga pripada tjelesnim stvarima. Dakle, čast se sastoji u tjelesnim stvarima.

Odgovaram: treba reći da čast uključuje svojevrsno svjedočanstvo o nečijoj izvrsnosti, zbog čega ljudi koji žele biti čašćeni traže svjedočanstvo o svojoj izvrsnosti, kako je jasno po Filozofu u I i VIII. Ethic. Svjedočanstvo se pak daje ili pred Bogom ili pred ljudima. Pred Bogom, koji je ispitivač srdaca, dovoljno je svjedočanstvo savjesti. I stoga se čast u odnosu na Boga može sastojati u samom unutarnjem pokretu srca, naime dok netko razmišlja ili o Božjoj izvrsnosti ili pak o izvrsnosti drugoga čovjeka pred Bogom. No u odnosu na ljude netko ne može dati svjedočanstvo osim po nekim izvanjskim znakovima, bilo riječima, na primjer kada netko ustima izriče nečiju izvrsnost; bilo djelima, kao što su nakloni, izlaženje u susret i drugo takvo; bilo pak izvanjskim stvarima, na primjer u prinosu darova ili poklona, ili postavljanju likova, ili drugome takvom. I prema tome, čast se sastoji u izvanjskim i tjelesnim znakovima.

Odgovor na 1. prigovor: štovanje nije isto što i čast, nego je s jedne strane pokretačko počelo za čašćenje, ukoliko naime netko iz štovanja koje ima prema nekome njega časti; s druge pak strane ono je cilj časti, ukoliko se naime netko zato časti da bi ga drugi poštovali.

Odgovor na 2. prigovor: kako Filozof ondje kaže, čast nije dostatna nagrada za krepost, ali u ljudskim i tjelesnim stvarima ništa ne može biti veće od časti, ukoliko su naime same tjelesne stvari pokazateljski znakovi izvrsne kreposti. Duguje se pak dobru i lijepu da se očituje, prema onome u Mt 5: „niti se užiže svjetiljka i stavlja pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući“, i u tom se smislu čast naziva nagradom za krepost.

Odgovor na 3. prigovor: pohvala se razlikuje od časti na dva načina. Na jedan način, jer se pohvala sastoji samo u znakovima riječi, dok se čast sastoji u bilo kojim izvanjskim znakovima. I prema tome, pohvala se uključuje u čast. Na drugi način, jer iskazivanjem časti dajemo svjedočanstvo o izvrsnosti nečije dobrote apsolutno, dok pohvalom svjedočimo o nečijoj dobroti u odnosu na cilj, kao što hvalimo onoga koji dobro radi zbog cilja; čast pak pripada i najboljima, koji se ne usmjeruju prema cilju, nego su već u cilju, kako je jasno po Filozofu u I. Ethic. Slava je pak učinak časti i pohvale. Jer po tome što svjedočimo o nečijoj dobroti, njegova dobrota postaje jasna u spoznaji mnogih. I to označava ime slave, jer se slava kaže kao jasnoća. Stoga u Rim 1 jedna Ambrozijeva glosa kaže da je slava jasna spoznaja s pohvalom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.