Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 102, a. 2

Što poštovanje iskazuje

Prigovor 1. Čini se da poštovanju ne pripada iskazivati štovanje i čast onima koji su postavljeni na dostojanstvo. Jer, kako Augustin kaže u X De Civ. Dei, kaže se da štujemo one osobe koje držimo u nekoj časti, i tako se čini da je štovanje isto što i čast. Neprikladno se, dakle, određuje da poštovanje iskazuje onima koji su na dostojanstvu štovanje i čast.

Prigovor 2. Nadalje, pravednosti pripada vratiti dug. Stoga i poštovanju, koje se postavlja kao dio pravednosti. No štovanje i čast ne dugujemo svima koji su postavljeni na dostojanstvo, nego samo onima koji imaju prvenstvo nad nama. Dakle, neprikladno se određuje da im poštovanje iskazuje štovanje i čast.

Prigovor 3. Nadalje, našim nadređenima postavljenima na dostojanstvo dugujemo ne samo čast, nego i strah, i neko davanje darova, prema onome u Rim 13: „Vratite svakomu dug: komu porez, porez; komu carina, carina; komu strah, strah; komu čast, čast“. Dugujemo im također poštovanje i podložnost, prema onome u Heb 13: „Slušajte svoje predstojnike i budite im podložni“. Dakle, ne određuje se prikladno da poštovanje iskazuje štovanje i čast.

Naprotiv, Tulije kaže da je „poštovanje ono po čemu se ljude koji prednjače nekim dostojanstvom udostojava nekim štovanjem i čašću“.

Odgovaram: treba reći da onima koji su postavljeni na dostojanstvo pripada upravljati podložnicima. Upravljati pak znači pokretati neke prema dužnom cilju, kao što kormilar upravlja brodom vodeći ga u luku. Svako pak pokretalo ima neku izvrsnost i moć nad onim što se pokreće. Stoga je potrebno da se u onome tko je postavljen na dostojanstvo najprije razmotri izvrsnost staleža, s nekom vlašću nad podložnicima; drugo, sama služba upravljanja. S obzirom na izvrsnost, dakle, duguje im se čast, koja je svojevrsno priznanje nečije izvrsnosti. S obzirom pak na službu upravljanja, duguje im se štovanje, koje se sastoji u nekoj službi, naime dok se pokorava njihovu nalogu i uzvraća za njihova dobročinstva na svoj način.

Odgovor na 1. prigovor: pod štovanjem se ne razumijeva samo čast, nego i sve drugo što pripada doličnim činima kojima se čovjek usmjeruje prema drugome.

Odgovor na 2. prigovor: sicut supra dictum est, dug je dvostruk. Jedan je zakonski, na čije je vraćanje čovjek prisiljen zakonom. I tako čovjek duguje čast i štovanje onima koji su postavljeni na dostojanstvo i imaju prvenstvo nad njim. Drugi pak je moralni dug, koji se duguje iz neke čestitosti. I na taj način dugujemo štovanje i čast onima koji su postavljeni na dostojanstvo, čak i ako im nismo podložni.

Odgovor na 3. prigovor: izvrsnosti onih koji su postavljeni na dostojanstvo duguje se čast zbog uzvišenijeg stupnja; strah pak zbog vlasti koju imaju za kažnjavanje. Njihovoj pak službi upravljanja duguje se poslušnost, po kojoj se podložnici pokreću na nalog predstojnikâ; i porezi, koji su svojevrsna plaća za njihov trud.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.