II-II, q. 10, a. 9
Treba li s njima općiti
Prigovor 1. Čini se da se s nevjernicima može općiti. Veli naime Apostol u 1 Kor 10: „Ako vas tko od nevjernika pozove na gozbu i hoćete ići, jedite sve što se pred vas stavi“. I Krizostom veli: „Ako želiš ići k stolu pogana, bez ikakve zabrane dopuštamo“. No ići na nečiju gozbu jest s njime općiti. Dakle, dopušteno je s nevjernicima općiti.
Prigovor 2. Nadalje, Apostol veli u 1 Kor 5: „Što se mene tiče suditi one koji su vani?“ No vani su nevjernici. Budući dakle da se sudom Crkve općenje nekih vjernicima zabranjuje, čini se da vjernicima ne treba braniti općenje s nevjernicima.
Prigovor 3. Nadalje, gospodar se ne može služiti slugom osim općeći s njime barem riječju, jer gospodar pokreće slugu po zapovijedi. No kršćani mogu imati sluge nevjernike, bilo Židove, bilo također pogane ili Saracene. Dakle, mogu dopušteno s njima općiti.
Naprotiv, veli se u Pnz 7: „Nemoj sklapati s njima saveza, niti se smiluj nad njima, niti sklapaj s njima ženidbe“. I na ono iz Lev 15: „Žena koja u povratku mjeseca“ itd., Glosa veli: „Tako se valja od idolopoklonstva ustezati da niti idolopoklonike niti njihove učenike dotičemo, niti s njima općenje imamo“.
Odgovaram: općenje s nekom osobom zabranjuje se vjernicima na dva načina: na jedan način, za kaznu onomu komu se općenje vjernika uskraćuje; na drugi način, radi opreza onih kojima se zabranjuje da s drugim opće. I oba se razloga mogu uzeti iz Apostolovih riječi u 1 Kor 5. Jer nakon što je izrekao osudu izopćenja, dodaje kao razlog: „Ne znate li da malo kvasca sve tijesto ukvasi?“ A potom razlog dodaje sa strane kazne nanesene po sudu Crkve, kada veli: „Zar vi ne sudite one koji su unutra?“ Na prvi dakle način Crkva ne zabranjuje vjernicima općenje s nevjernicima koji nikako nisu primili kršćansku vjeru, naime s poganima ili Židovima, jer o njima nema suditi duhovnim sudom, nego vremenitim, u slučaju kada, boraveći među kršćanima, počine neku krivnju te bivaju od vjernika vremenito kažnjeni. Ali na onaj način, naime za kaznu, Crkva zabranjuje vjernicima općenje s onim nevjernicima koji odstupaju od primljene vjere, bilo kvareći vjeru, kao heretici, bilo također posve od vjere odstupajući, kao otpadnici. Protiv obaju naime ovih Crkva izriče presudu izopćenja. No što se tiče drugoga načina, čini se da treba razlikovati prema različitim stanjima osoba, poslova i vremenâ. Ako su naime neki čvrsti u vjeri, tako da se iz njihova općenja s nevjernicima može više nadati obraćenje nevjernikâ negoli odvraćanje vjernikâ od vjere; ne treba im braniti općiti s nevjernicima koji nisu primili vjeru, naime s poganima ili Židovima, a osobito ako nužda zahtijeva. Ako su pak jednostavni i slabi u vjeri, o čijem se zavođenju može vjerojatno bojati, treba im zabraniti općenje s nevjernicima, a ponajviše da ne bi imali s njima veliku prisnost ili bez nužde s njima općili.
Odgovor na 1. prigovor: Gospodin je to zapovjedio o onim narodima u čiju su zemlju imali ući Židovi, koji bijahu skloni idolopoklonstvu, i zato se trebalo bojati da se po trajnom suživotu s njima ne otuđe od vjere. I zato se na istome mjestu dodaje: „Jer će zavesti sina tvojega da ne ide za mnom“.
Odgovor na 2. prigovor: Crkva nad nevjernicima nema sud što se tiče nanošenja duhovne kazne. Ima ipak sud nad nekim nevjernicima što se tiče nanošenja vremenite kazne, čemu pripada to što Crkva katkad, zbog nekih posebnih krivnja, uskraćuje nekim nevjernicima općenje s vjernicima.
Odgovor na 3. prigovor: vjerojatnije je da se sluga, koji se ravna po zapovijedi gospodara, obrati na vjeru vjernoga gospodara, negoli obratno. I zato nije zabranjeno da vjernici imaju sluge nevjernike. Ako bi ipak gospodaru prijetila pogibelj iz općenja s takvim slugom, morao bi ga od sebe odbaciti, prema onoj Gospodinovoj zapovijedi u Mt 5 i 18: „Ako te tvoja noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.