II-II, q. 10, a. 11
Treba li obrede nevjernikâ trpjeti
Prigovor 1. Čini se da obrede nevjernikâ ne treba trpjeti. Bjelodano je naime da nevjernici u svojim obredima griješe opslužujući ih. No čini se da grijehu pristaje onaj tko ne priječi kada može priječiti, kako se nalazi u Glosi na Rim 1, na ono: „Ne samo oni koji to čine, nego i oni koji odobravaju onima koji čine“. Dakle, griješe oni koji njihove obrede trpe.
Prigovor 2. Nadalje, obredi se Židovâ uspoređuju s idolopoklonstvom, jer na ono iz Gal 5: „Nemojte se opet podlagati pod jaram ropstva“, Glosa veli: „Nije lakše ovo ropstvo zakona negoli idolopoklonstva“. Ali ne bi se podnosilo da tko vrši obred idolopoklonstva, štoviše, kršćanski su vladari hramove idola prvo dali zatvoriti, a potom porušiti, kako Augustin pripovijeda u XVIII De civ. Dei. Dakle, također se ni obredi Židovâ ne smiju trpjeti.
Prigovor 3. Nadalje, grijeh je nevjere najteži, kako je gore rečeno. Ali drugi se grijesi ne trpe, nego se zakonom kažnjavaju, kao preljub, krađa i drugo tomu slično. Dakle, također se ni obredi nevjernikâ ne smiju trpjeti.
Naprotiv, u dekretima, dist. 45, kanon Qui sincera, Grgur o Židovima veli: „Sve svoje blagdane, kao što su do sada sami i očevi njihovi kroz duga vremena slaveći držali, neka imaju slobodnu dozvolu opsluživati i slaviti“.
Odgovaram: ljudska se uprava izvodi iz božanske uprave, i nju mora nasljedovati. Bog pak, premda je svemoguć i nadasve dobar, dopušta ipak neka zla da se zbivaju u svemiru, koja bi mogao spriječiti, da se, njihovim uklanjanjem, ne bi veća dobra dokinula, ili također gora zla uslijedila. Tako dakle i u ljudskoj upravi oni koji su na čelu s pravom neka zla trpe, da se neka dobra ne bi zapriječila, ili također da se u neka gora zla ne bi zapalo; kao što Augustin veli u II De ordine: „Ukloni bludnice iz ljudskih poslova, poremetit ćeš sve požudama“. Tako dakle, premda nevjernici u svojim obredima griješe, mogu se trpjeti ili zbog nekoga dobra koje iz njih proizlazi, ili zbog nekoga zla koje se izbjegava. No iz toga što Židovi svoje obrede opslužuju, u kojima se nekoć predoznačavala istina vjere koju držimo, ovo dobro proizlazi: da svjedočanstvo naše vjere imamo od neprijatelja, i kao u slici nama se predočuje ono što vjerujemo. I zato se u svojim obredima trpe. Obredi pak drugih nevjernika, koji ništa istine ili koristi ne donose, ne smiju se na bilo koji način trpjeti, osim možda radi izbjegavanja nekoga zla, naime radi izbjegavanja sablazni ili razdora koji bi iz toga mogao proizići, ili zapreke spasenja onih koji se postupno, tako trpljeni, obraćaju na vjeru. Poradi toga je naime također obrede heretikâ i pogana katkad Crkva trpjela, kada bijaše veliko mnoštvo nevjernikâ.
Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.