Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 97, a. 3

Je li trebao hranu

Prigovor 1. Čini se da čovjek u stanju nevinosti nije trebao hranu. Naime, hrana je potrebna čovjeku za obnavljanje izgubljenoga. No u Adamovu tijelu, kako se čini, nije se događao nikakav gubitak, jer je bilo nepropadljivo. Dakle, hrana mu nije bila potrebna.

Prigovor 2. Nadalje, hrana je potrebna za hranjenje. No hranjenja nema bez trpljenja. Budući da je dakle čovjekovo tijelo bilo netrpno, hrana mu nije bila potrebna, kako se čini.

Prigovor 3. Nadalje, kaže se da nam je hrana potrebna za očuvanje života. No Adam je mogao drukčije očuvati život, jer da nije sagriješio, ne bi umro. Dakle, hrana mu nije bila potrebna.

Prigovor 4. Nadalje, nakon uzimanja hrane slijedi izlučivanje viškova, što ima stanovitu sramotnost koja ne priliči dostojanstvu prvotnoga stanja. Dakle, čini se da se čovjek u prvotnom stanju ne bi služio hranom.

Naprotiv, kaže se u Post 2: „sa svakoga drveta u raju jedite“.

Odgovaram: čovjek je u stanju nevinosti imao animalan život koji treba hranu; a nakon uskrsnuća imat će duhovan život koji ne treba hranu. Za očevidnost toga treba razmotriti da je razumna duša i duša i duh. Naziva se pak dušom prema onome što je zajedničko njoj i drugim dušama, a to je davati život tijelu; stoga se kaže u Post 2: „postade čovjek živa duša“, to jest ona koja daje život tijelu. No duhom se naziva prema onome što je vlastito njoj, a ne drugim dušama, naime to što ima nematerijalnu razumsku moć. U prvotnom je dakle stanju razumna duša priopćavala tijelu ono što joj pristaje ukoliko je duša, i stoga se to tijelo nazivalo animalnim, ukoliko je naime imalo život od duše. Prvo pak počelo života u ovim nižim stvarima, kako se kaže u knjizi De anima, jest vegetativna duša, čija su djela služiti se hranom, rađati i rasti. I stoga su ta djela pristajala čovjeku u prvotnom stanju. No u posljednjem stanju nakon uskrsnuća duša će na neki način priopćavati tijelu ono što je njoj vlastito ukoliko je duh: besmrtnost doista što se tiče svih; a netrpnost, slavu i moć što se tiče dobrih, čija će se tijela nazivati duhovnima. Stoga nakon uskrsnuća ljudi neće trebati hranu, ali su u stanju nevinosti trebali nju.

Odgovor na 1. prigovor: kako kaže Augustin u knjizi De quaest. Vet. et Nov. Test., „kako je imao besmrtno tijelo koje se uzdržavalo hranom? Jer besmrtno ne treba jelo ni piće“. Gore je naime rečeno da je besmrtnost prvotnoga stanja bila prema nekoj natnaravnoj moći koja se nalazila u duši, a ne prema nekom raspoloženju koje je prianjalo tijelu. Stoga se djelovanjem topline nešto od vlage onoga tijela moglo izgubiti; i da se ne bi posve potrošilo, bilo je nužno da se čovjeku pritekne u pomoć uzimanjem hrane.

Odgovor na 2. prigovor: u hranjenju postoji stanovito trpljenje i preinačenje, naime sa strane hrane, koja se pretvara u supstanciju onoga što se hrani. Stoga se iz toga ne može zaključiti da je čovjekovo tijelo bilo trpno, nego da je uzeta hrana bila trpna. Premda je i takvo trpljenje bilo za savršenstvo naravi.

Odgovor na 3. prigovor: kad čovjek sebi ne bi pomagao hranom, sagriješio bi; kao što je sagriješio uzevši zabranjenu hranu. Naime, ujedno mu je bilo zapovjeđeno da se uzdrži od stabla spoznaje dobra i zla i da jede od svakoga drugoga drveta u raju.

Odgovor na 4. prigovor: neki kažu da čovjek u stanju nevinosti ne bi uzimao hrane osim koliko bi mu bilo potrebno, stoga ondje ne bi bilo izlučivanja viškova. No to se čini nerazumnim, da u uzetoj hrani ne bi bilo nekoga taloga koji ne bi bio prikladan da se pretvori u čovjekovu hranu. Stoga je trebalo viškove izlučivati. Ipak, bilo bi božanski proviđeno da od toga ne bude nikakve nepriličnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.