Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 97, a. 2

Je li bio netrpan

Prigovor 1. Čini se da bi čovjek u stanju nevinosti bio trpan. Naime, osjećati znači trpjeti na neki način. No čovjek bi u stanju nevinosti bio osjetilan. Dakle, bio bi trpan.

Prigovor 2. Nadalje, san je stanovito trpljenje. No čovjek bi u stanju nevinosti spavao, prema onome iz Post 2: „pusti Bog dubok san na Adama“. Dakle, bio bi trpan.

Prigovor 3. Nadalje, ondje se dodaje da je uzeo jedno od njegovih rebara. Dakle, bio bi trpan također odsijecanjem dijela.

Prigovor 4. Nadalje, čovjekovo je tijelo bilo meko. No meko po naravi trpi od tvrdoga. Dakle, ako bi se tijelu prvoga čovjeka ispriječilo neko tvrdo tijelo, od njega bi pretrpjelo. I tako je prvi čovjek bio trpan.

Naprotiv, jer ako je bio trpan, bio je također propadljiv; jer trpljenje, postavši jače, izbacuje iz supstancije.

Odgovaram: o trpljenju se govori na dva načina. Na jedan način, u pravom smislu, i tako se kaže da trpi ono što se uklanja od svoga naravnoga raspoloženja. Trpljenje je naime učinak djelovanja; a u naravnim stvarima suprotnosti djeluju i trpe međusobno, od kojih jedna uklanja drugu od njezina naravnoga raspoloženja. Na drugi način trpljenje se naziva općenito, prema bilo kojoj promjeni, čak i ako pripada savršenstvu naravi; kao što se za razumijevanje ili osjećanje kaže da je stanovito trpljenje. Na ovaj dakle drugi način čovjek je u stanju nevinosti bio trpan, i trpio je, kako prema duši, tako i prema tijelu. No trpljenjem rečenim na prvi način bio je netrpan i prema duši i prema tijelu, kao i besmrtan; mogao je naime spriječiti trpljenje, kao i smrt, da je ustrajao bez grijeha.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je jasan odgovor na prva dva prigovora. Naime, osjećanje i spavanje ne uklanjaju čovjeka od naravnoga raspoloženja, nego se usmjeravaju na dobro naravi.

Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, ono je rebro bilo u Adamu ukoliko je bio počelo ljudskoga roda; kao što je sjeme u čovjeku ukoliko je počelo po rađanju. Kao što dakle odvajanje sjemena nije s trpljenjem koje bi uklonilo čovjeka od naravnoga raspoloženja, tako također treba reći o odvajanju onoga rebra.

Odgovor na 4. prigovor: tijelo čovjeka u stanju nevinosti moglo se očuvati da ne pretrpi povredu od nečega tvrdoga dijelom doista po vlastitom razumu, po kojemu je mogao izbjegavati štetno; dijelom također po božanskoj providnosti, koja ga je tako štitila da mu se ništa ne bi dogodilo neočekivano od čega bi bio povrijeđen.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.