Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 96, a. 3

Bi li u stanju nevinosti svi ljudi bili jednaki

Prigovor 1. Čini se da bi ljudi u stanju nevinosti svi bili jednaki. Naime, Grgur kaže da smo, „gdje ne griješimo, svi jednaki“. No u stanju nevinosti nije bilo prijestupa. Dakle, svi su bili jednaki.

Prigovor 2. Nadalje, sličnost i jednakost razlog su uzajamne ljubavi, prema onome iz Sir 13: „svaka životinja ljubi sebi sličnu, tako i svaki čovjek sebi bližnjega“. U onom je pak stanju među ljudima obilovala ljubav, koja je svezak mira. Dakle, svi bi bili jednaki u stanju nevinosti.

Prigovor 3. Nadalje, prestankom uzroka prestaje učinak. No čini se da je uzrok nejednakosti među ljudima sada, s Božje strane doista to što jedne nagrađuje prema zaslugama, a druge kažnjava; a s naravne strane zato što se zbog nedostatka naravi jedni rađaju slabi i lišeni udova, a jedni snažni i savršeni. Čega u prvotnom stanju ne bi bilo.

Naprotiv, kaže se u Rim 13: „što je od Boga, uređeno je“. Red se pak ponajviše sastoji u nejednakosti; naime, Augustin kaže u XIX. knjizi De civ. Dei: „red je raspored jednakih i nejednakih stvari koji svakoj dodjeljuje njezino mjesto“. Dakle, u prvotnom stanju, koje bi bilo najprikladnije, nalazila bi se nejednakost.

Odgovaram: nužno je reći da je postojala neka nejednakost u prvotnom stanju, u najmanju ruku što se tiče spola, jer bez razlike spola ne bi bilo rađanja. Slično također što se tiče dobi, jer su se tako jedni rađali od drugih; niti su oni koji su se sjedinjavali bili neplodni. Ali i prema duši postojala bi razlika, kako u pogledu pravednosti, tako i u pogledu znanja. Čovjek naime nije djelovao iz nužde, nego po slobodnoj odluci; iz čega čovjek ima to da može više ili manje upraviti duh k činjenju nečega, ili htijenju, ili spoznavanju. Stoga bi jedni više napredovali u pravednosti i znanju nego drugi. Također sa strane tijela mogla je postojati nejednakost. Naime, ljudsko tijelo nije bilo posve izuzeto od zakona naravi da ne bi od vanjskih djelatnika primalo neku pogodnost ili pomoć više ili manje, budući da se također i hranom njihov život uzdržavao. I tako ništa ne priječi reći da su se prema različitom stanju zraka i različitom položaju zvijezda neki rađali snažniji tijelom nego drugi, i veći, i ljepši, i boljeg sastava. Ipak tako da u onima koji bi bili nadmašeni ne bi bilo nikakva nedostatka ili grijeha, bilo oko duše, bilo oko tijela.

Odgovor na 1. prigovor: Grgur tim riječima namjerava isključiti nejednakost koja je prema razlici pravednosti i grijeha; iz koje proizlazi da neke treba kazneno obuzdavati pod drugima.

Odgovor na 2. prigovor: jednakost je uzrok da uzajamna ljubav bude jednaka. No ipak među nejednakima može postojati veća ljubav nego među jednakima, premda s obje strane ne odgovara jednako. Otac naime naravno više ljubi sina nego brat brata; premda sin ne ljubi oca onoliko koliko je od njega ljubljen.

Odgovor na 3. prigovor: uzrok nejednakosti mogao je postojati i s Božje strane, ne doduše tako da jedne kazni, a druge nagradi, nego da jedne više, a jedne manje uzvisi, kako bi ljepota reda više sjala u ljudima. A također je i sa strane naravi mogla nastati nejednakost na rečeni način, bez ikakva nedostatka naravi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.