I, q. 92, a. 2
Je li trebala nastati od muža
Prigovor 1. Čini se da žena nije trebala postati od muža. Spol je naime zajednički čovjeku i ostalim životinjama. No u ostalih životinja ženke nisu načinjene od mužjaka. Dakle nije tako trebalo biti ni u čovjeka.
Prigovor 2. Nadalje, onih stvari koje su iste vrste, ista je tvar. No muž i žena iste su vrste. Budući da je dakle muž načinjen od praha zemaljskoga, od istoga je trebala postati i žena, a ne od muža.
Prigovor 3. Nadalje, žena je načinjena kao pomoćnica mužu za rađanje. No pretjerano srodstvo čini osobu neprikladnom za to, stoga se bliski srodnici isključuju iz ženidbe, kako je bjelodano u Lev 18. Dakle žena nije trebala postati od muža.
Naprotiv, veli se u Sir 17: „Stvori od njega“, naime muža, „pomoćnicu sebi sličnu“, to jest ženu.
Odgovaram: bilo je prikladno da se žena, pri prvoj uspostavi stvari, oblikuje od muža, više nego u ostalih životinja. Prvo doduše, kako bi se time sačuvalo stanovito dostojanstvo prvomu čovjeku, da po sličnosti s Bogom on sam bude načelo cijele svoje vrste, kao što je Bog načelo cijeloga svemira. Stoga i Pavao veli, Dj 17, da je „Bog od jednoga sazdao cijeli ljudski rod“. Drugo, kako bi muž više ljubio ženu i nerazrješivije uz nju prionuo dok spoznaje da je iz njega proizvedena. Stoga se veli u Post 2: „Od muža je uzeta; stoga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu“. I to je ponajviše bilo nužno u ljudskoj vrsti, u kojoj muž i žena ostaju zajedno kroz cijeli život, što ne biva u ostalih životinja. Treće, jer, kako Filozof veli u VIII. Ethic., muž i žena sjedinjuju se u ljudi ne samo poradi nužnosti rađanja, kao u ostalih životinja, nego i poradi obiteljskoga života, u kojemu su različita djela muža i žene, i u kojemu je muž glava ženi. Stoga je prikladno od muža oblikovana žena, kao od svoga načela. Četvrto je sakramentalni razlog: time se naime označuje da Crkva uzima početak od Krista. Stoga Apostol veli u Ef 5: „Tajna je to velika, a ja govorim u Kristu i u Crkvi“.
Odgovor na 1. prigovor: i po ovome je bjelodano rješenje prvoga prigovora.
Odgovor na 2. prigovor: tvar je ono iz čega nešto biva. Stvorena pak narav ima određeno načelo; i, budući da je određena za jedno, ima također i određen tijek, stoga iz određene tvari proizvodi nešto u određenoj vrsti. No božanska moć, budući da je beskonačna, može isto po vrsti načiniti iz bilo koje tvari: kao muža od praha zemaljskoga, a ženu od muža.
Odgovor na 3. prigovor: iz naravnoga rađanja nastaje stanovito srodstvo koje priječi ženidbu. No žena nije proizvedena od muža po naravnome rađanju, nego samom božanskom moći, stoga se Eva ne naziva kćerju Adamovom. I poradi toga razlog ne slijedi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.