I, q. 91, a. 3
O raspoloženju koje mu je po proizvodnji pripisano
Prigovor 1. Čini se da čovjekovo tijelo nije imalo prikladno raspoloženje. Budući naime da je čovjek najplemenitija od životinja, čovjekovo je tijelo trebalo biti ponajbolje raspoloženo za ono što je vlastito životinji, naime za osjet i kretanje. No nalaze se neke životinje oštrijega osjeta nego čovjek, i bržega kretanja; kao što psi bolje njuše, a ptice se brže kreću. Dakle čovjekovo tijelo nije prikladno raspoloženo.
Prigovor 2. Nadalje, savršeno je ono čemu ništa ne nedostaje. No više toga nedostaje ljudskome tijelu nego tijelima drugih životinja, koje imaju naravne pokrove i oružja za svoju zaštitu, što čovjeku nedostaje. Dakle je ljudsko tijelo najnesavršenije raspoloženo.
Prigovor 3. Nadalje, čovjek je dalje od biljaka nego od nerazumnih životinja. No biljke imaju uspravan stas; nerazumne pak životinje pognut. Dakle čovjek nije trebao imati uspravan stas.
Naprotiv, veli se u Prop 7: „Bog je stvorio čovjeka pravim“.
Odgovaram: sve su naravne stvari proizvedene božanskim umijećem, stoga su na neki način rukotvorine samoga Boga. Svaki pak obrtnik namjerava svojemu djelu dati najbolje raspoloženje, ne jednostavno govoreći, nego u usporedbi sa svrhom. I ako takvo raspoloženje ima sa sobom pridodan neki nedostatak, obrtnik za to ne mari. Kao što obrtnik koji izrađuje pilu za piljenje pravi je od željeza kako bi bila prikladna za piljenje; niti mari napraviti je od stakla, što je ljepša tvar, jer bi takva ljepota bila zapreka svrsi. Tako je dakle Bog svakoj naravnoj stvari dao najbolje raspoloženje, ne doduše jednostavno govoreći, nego prema poretku na vlastitu svrhu. I to je ono što Filozof veli u II. Physic.: „I zato što je tako dostojnije, ne ipak jednostavno, nego za supstanciju svake pojedine stvari“. Bliža je pak svrha ljudskoga tijela razumna duša i njezina djelovanja, jer tvar je poradi oblika, a oruđa poradi djelatnikovih čina. Kažem dakle da je Bog postavio ljudsko tijelo u najboljem raspoloženju prema prikladnosti za takav oblik i za takva djelovanja. I ako se čini da u raspoloženju ljudskoga tijela postoji neki nedostatak, valja razmotriti da takav nedostatak slijedi iz nužnosti tvari, s obzirom na ono što se u tijelu traži kako bi postojala dužna razmjernost samoga tijela prema duši i prema djelovanjima duše.
Odgovor na 1. prigovor: dodir, koji je temelj drugih osjetila, savršeniji je u čovjeku nego u bilo kojoj drugoj životinji, i poradi toga je čovjek morao imati najumjereniji ustroj među svim životinjama. Čovjek također nadmašuje sve druge životinje s obzirom na unutarnje osjetilne moći, kako je očito iz gore rečenoga. Iz neke pak nužnosti biva da s obzirom na neka vanjska osjetila čovjek zaostaje za drugim životinjama. Tako čovjek među svim životinjama ima najlošiji njuh. Bilo je naime nužno da čovjek među svim životinjama, u odnosu na svoje tijelo, ima najveći mozak: kako zato da bi se u njemu slobodnije usavršavala djelovanja unutarnjih osjetilnih moći, koja su nužna za djelovanje razuma, kako je gore rečeno; tako i zato da bi hladnoća mozga ublažavala toplinu srca, koja u čovjeku nužno mora obilovati kako bi čovjek bio uspravna stasa. Veličina pak mozga, zbog njegove vlažnosti, zapreka je njuhu, koji zahtijeva suhoću. I slično se može navesti razlog zašto su neke životinje oštrijega vida i istančanijega sluha od čovjeka: zbog zapreke tim osjetilima koja u čovjeku nužno mora uslijediti iz savršene jednakosti ustroja. I isti razlog valja navesti i za to što su neke životinje brže od čovjeka, a toj iznimnoj brzini protivi se jednakost ljudskoga ustroja.
Odgovor na 2. prigovor: rogovi i papci, koji su oružja nekih životinja, te debljina kože i mnoštvo dlaka ili perja, što su pokrovi životinja, svjedoče o obilju zemaljskoga elementa, a to se protivi jednakosti i nježnosti ljudskoga ustroja. I stoga to čovjeku nije pristajalo. Nego umjesto toga ima razum i ruke, kojima može pripraviti sebi oružja, pokrove i druge životne potrebe na bezbroj načina. Stoga se i ruka u III. De anima naziva organom organâ. I to je također više pristajalo razumnoj naravi, koja je sposobna za beskonačna poimanja, da ima moć pripravljanja bezbrojnih oruđa za sebe.
Odgovor na 3. prigovor: imati uspravan stas bilo je prikladno čovjeku iz četiri razloga. Prvo doista zato što su osjetila dana čovjeku ne samo radi pribavljanja životnih potreba, kao drugim životinjama, nego i radi spoznavanja. Stoga, dok se ostale životinje ne naslađuju u osjetnim predmetima osim s obzirom na hranu i spolnost, jedini se čovjek naslađuje u samoj ljepoti osjetnih predmeta po njoj samoj. I stoga, budući da su osjetila ponajprije smještena na licu, druge životinje imaju lice pognuto k zemlji, kao radi traženja hrane i pribavljanja sebi prehranjenja; čovjek pak ima uzdignuto lice kako bi po osjetilima, i ponajprije po vidu, koji je istančaniji i pokazuje više razlika među stvarima, mogao slobodno sa svih strana spoznavati osjetne predmete, i nebeske i zemaljske, da bi iz svega sabirao spoznatljivu istinu. Drugo, kako bi unutarnje moći slobodnije imale svoja djelovanja, dok mozak, u kojemu se na neki način usavršavaju, nije potisnut dolje, nego uzdignut iznad svih dijelova tijela. Treće, zato što bi bilo nužno, kad bi čovjek imao pognut stas, da se služi rukama umjesto prednjih nogu. I tako bi prestala korist ruku za obavljanje različitih djela. Četvrto, zato što bi, kad bi imao pognut stas i služio se rukama umjesto prednjih nogu, morao hranu uzimati ustima. I tako bi imao duguljasta usta, te tvrde i debele usne, i također tvrd jezik, kako se ne bi ozlijedio od vanjskih tvari, kao što je očito kod drugih životinja. A takvo bi raspoloženje posve priječilo govor, koji je vlastito djelo razuma. Pa ipak čovjek, imajući uspravan stas, ponajviše se razlikuje od biljaka. Čovjek naime ima svoj gornji dio, to jest glavu, prema gornjemu dijelu svijeta, a svoj donji dio prema donjemu dijelu svijeta, i stoga je ponajbolje raspoložen prema raspoloženju cjeline. Biljke pak imaju svoj gornji dio prema donjemu dijelu svijeta (korijenje je naime razmjerno ustima), a svoj donji dio prema gornjemu dijelu svijeta. Nerazumne pak životinje nalaze se u sredini, jer gornji je dio životinje onaj kojim prima hranu, a donji je dio onaj kojim izbacuje suvišak.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.