Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 91, a. 4

O načinu i poretku same njegove proizvodnje

Prigovor 1. Čini se da se proizvodnja ljudskoga tijela u Pismu neprikladno opisuje. Kao što je naime ljudsko tijelo načinio Bog, tako i druga djela šest dana. No u drugim se djelima veli: „Reče Bog: neka bude, i bi tako“. Dakle se slično trebalo reći i o proizvodnji čovjeka.

Prigovor 2. Nadalje, ljudsko je tijelo Bog načinio neposredno, kako je gore rečeno. Dakle se neprikladno veli: „Načinimo čovjeka“.

Prigovor 3. Nadalje, oblik ljudskoga tijela sama je duša, koja je dah života. Neprikladno je dakle, nakon što je rekao: „Oblikova Bog čovjeka od praha zemaljskoga“, pridodao: „I udahnu u njegovo lice dah života“.

Prigovor 4. Nadalje, duša, koja je dah života, nalazi se u cijelome tijelu, a ponajprije u srcu. Nije dakle trebalo reći da je „udahnuo u njegovo lice dah života“.

Prigovor 5. Nadalje, muški i ženski spol pripadaju tijelu, a Božja slika duši. No duša je, prema Augustinu, bila načinjena prije tijela. Neprikladno je dakle, pošto je rekao: „Na svoju ga sliku stvori“, dodao: „Muško i žensko stvori ih“.

Naprotiv, stoji autoritet Pisma.

Odgovor na 1. prigovor: treba reći na prvi prigovor da, kako Augustin veli u VI Super Gen. ad litt., čovjek se ne odlikuje nad drugim stvarima time što je sam Bog načinio čovjeka, kao da drugo on sam nije načinio; budući da je pisano: „Djela su ruku tvojih nebesa“, i na drugome mjestu: „Suho su utemeljile ruke njegove“; nego time što je čovjek načinjen na Božju sliku. Ipak se Pismo u proizvodnji čovjeka služi posebnim načinom govora, da bi se pokazalo kako je ostalo načinjeno poradi čovjeka. Naime ono što ponajprije namjeravamo, običavamo činiti s većim promišljanjem i nastojanjem.

Odgovor na 2. prigovor: ne treba shvatiti da je Bog anđelima rekao: „Načinimo čovjeka“, kako su neki naopako shvatili. Nego se to govori kako bi se označilo mnoštvo božanskih osoba, kojih se slika izrazitije nalazi u čovjeku.

Odgovor na 3. prigovor: neki su shvatili da je čovjekovo tijelo vremenski prije oblikovano, a da je poslije Bog već oblikovanomu tijelu ulio dušu. Ali protivi se pojmu savršenstva prvoga uspostavljanja stvari da bi Bog ili tijelo načinio bez duše, ili dušu bez tijela, budući da je oboje dio ljudske naravi. I to je još neprikladnije glede tijela, koje ovisi o duši, a ne obratno. I stoga, da bi se to isključilo, neki su postavili da kada se veli: „Oblikova Bog čovjeka“, razumijeva se proizvodnja tijela zajedno s dušom; a to što se dodaje: „I udahnu u njegovo lice dah života“, razumijeva se o Duhu Svetome; kao što je i Gospodin dahnuo u apostole govoreći: „Primite Duha Svetoga“, Iv 20. No to se tumačenje, kako Augustin veli u knjizi De civitate Dei, isključuje riječima Pisma. Dodaje se naime spomenutomu: „I posta čovjek živa duša“, što Apostol u 1 Kor 15 ne odnosi na duhovan život, nego na životinjski život. Dahom se dakle života razumijeva duša, tako da ono što se veli: „Udahnu u njegovo lice dah života“, bude kao neko razjašnjenje onoga što je prethodno naveo; duša je naime oblik tijela.

Odgovor na 4. prigovor: zato što se životna djelovanja više očituju na čovjekovu licu, zbog osjetilâ koja se ondje nalaze; stoga veli da je u lice čovjekovo udahnut dah života.

Odgovor na 5. prigovor: prema Augustinu, sva djela šest dana načinjena su istodobno. Stoga za dušu prvoga čovjeka, za koju postavlja da je načinjena zajedno s anđelima, ne postavlja da je načinjena prije šestoga dana; nego u samome šestome danu postavlja da je načinjena i duša prvoga čovjeka u činu, i njegovo tijelo prema uzročnim razlozima. Drugi pak crkveni naučitelji postavljaju da su i duša i tijelo čovjeka načinjeni šestoga dana u činu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.