Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 89, a. 7

Priječi li mjesna udaljenost spoznaju odijeljene duše

Prigovor 1. Čini se da mjesna udaljenost priječi spoznaju odijeljene duše. Veli naime Augustin u knjizi De cura pro mortuis gerenda da su „duše umrlih ondje gdje ne mogu znati ono što se ovdje događa“. No znaju ono što se kod njih događa. Dakle mjesna udaljenost priječi spoznaju odijeljene duše.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin veli u knjizi De divinatione daemonum da „zli dusi zbog brzine gibanja javljaju neke nama nepoznate stvari“. Ali okretnost gibanja ničemu u tome ne bi koristila kad mjesna udaljenost ne bi priječila spoznaju zloga duha. Dakle još mnogo više mjesna udaljenost priječi spoznaju odijeljene duše, koja je po naravi niža od zloga duha.

Prigovor 3. Nadalje, kako je netko udaljen po mjestu, tako i po vremenu; no vremenska udaljenost priječi spoznaju odijeljene duše, jer ne spoznaju buduće stvari. Dakle se čini da i udaljenost po mjestu priječi spoznaju odijeljene duše.

Naprotiv, veli se u Lk 16 da „bogataš, kad bijaše u mukama, podigavši svoje oči, vidje Abrahama izdaleka“. Dakle mjesna udaljenost ne priječi spoznaju odijeljene duše.

Odgovaram: neki su postavili da odijeljena duša spoznaje pojedinačnosti apstrahirajući od osjetnih stvari. Kad bi to bilo istinito, moglo bi se reći da mjesna udaljenost priječi spoznaju odijeljene duše, jer bi se zahtijevalo da ili osjetne stvari djeluju na odijeljenu dušu, ili odijeljena duša na osjetne stvari; a s obzirom na oboje zahtijevala bi se određena udaljenost. Ali spomenuta je postavka nemoguća, jer apstrakcija likova od osjetnih stvari biva uz posredovanje osjetilâ i drugih osjetilnih moći, koje u odijeljenoj duši ne ostaju u činu. Odijeljena pak duša spoznaje pojedinačnosti po utjecanju likova iz božanskoga svjetla, a to se svjetlo jednako odnosi prema bliskome i udaljenome. Stoga mjesna udaljenost nipošto ne priječi spoznaju odijeljene duše.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin ne veli da zato što su ondje duše umrlih ne mogu vidjeti ono što je ovdje, tako da bi se mjesna udaljenost smatrala uzrokom toga neznanja; nego se to može dogoditi zbog nečega drugoga, kako će se niže reći.

Odgovor na 2. prigovor: Augustin ondje govori prema onome mišljenju po kojemu su neki postavili da zli dusi imaju tijela po naravi sebi sjedinjena, prema kojoj postavci mogu imati i osjetilne moći, za čiju se spoznaju traži određena udaljenost. I to mišljenje također u istoj knjizi Augustin izričito dotiče, premda se čini da ga više dotiče navodeći negoli tvrdeći, kako je očito po onome što veli u XXI knjizi De civitate Dei.

Odgovor na 3. prigovor: buduće stvari, koje su udaljene po vremenu, nisu bića u činu. Stoga u samima sebi nisu spoznatljive, jer kako nešto zaostaje za bikošću, tako zaostaje za spoznatljivošću. No ono što je udaljeno po mjestu jesu bića u činu i po sebi spoznatljiva. Stoga nije isti razlog za mjesnu udaljenost i za vremensku udaljenost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.