Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 89, a. 4

Spoznaje li pojedinačnosti

Prigovor 1. Čini se da odijeljena duša ne spoznaje pojedinačnosti. Nijedna naime spoznajna moć ne preostaje u odijeljenoj duši osim razuma, kako je bjelodano iz gore rečenoga. No razum nije sposoban spoznavati pojedinačnosti, kako je gore utvrđeno. Dakle odijeljena duša ne spoznaje pojedinačnosti.

Prigovor 2. Nadalje, određenija je spoznaja kojom se nešto spoznaje u pojedinačnome, nego ona kojom se nešto spoznaje u općemu. No odijeljena duša nema određenu spoznaju o vrstama naravnih stvari. Dakle još mnogo manje spoznaje pojedinačnosti.

Prigovor 3. Nadalje, ako spoznaje pojedinačnosti, i to ne po osjetilu, iz jednakoga bi razloga spoznavala sve pojedinačnosti. No ne spoznaje sve pojedinačnosti. Dakle ne spoznaje nijednu.

Naprotiv, bogataš smješten u paklu reče: „Imam petoricu braće“, kako stoji u Lk 16.

Odgovaram: odijeljene duše spoznaju neke pojedinačnosti, ali ne sve, čak ni one koje su prisutne. Za bjelodanost čega treba razmotriti da je način spoznavanja dvostruk. Jedan po apstrakciji od predodžaba, i prema tomu načinu pojedinačnosti se po razumu ne mogu spoznati neposredno, nego posredno, kako je gore rečeno. Drugi je način spoznavanja po utjecanju likova od Boga, i po tomu načinu razum može spoznati pojedinačnosti. Kao što naime sam Bog po svojoj biti, ukoliko je uzrok općih i pojedinačnih načela, spoznaje sve, i opće i pojedinačno, kako je gore rečeno; tako odijeljene supstancije po likovima, koji su stanovite sudioništvom primljene sličnosti one božanske biti, mogu spoznati pojedinačnosti. U tome je ipak razlika između anđelâ i odijeljenih duša, jer anđeli po takvim likovima imaju savršenu i vlastitu spoznaju o stvarima, a odijeljene duše pomiješanu. Stoga anđeli, zbog djelotvornosti svoga razuma, po takvim likovima mogu ne samo spoznati naravi stvari u posebnosti, nego i pojedinačnosti sadržane pod vrstama. Odijeljene pak duše ne mogu po takvim likovima spoznati osim samo one pojedinačnosti na koje su na neki način određene: bilo po prethodnoj spoznaji, bilo po nekome čuvstvu, bilo po naravnome odnosu, bilo po božanskome rasporedu; jer sve što se u nekome prima, određuje se u njemu prema načinu onoga koji prima.

Odgovor na 1. prigovor: razum putem apstrakcije nije sposoban spoznavati pojedinačnosti. No odijeljena duša ne spoznaje tako, nego kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: na vrsne likove ili pojedince onih stvari određuje se spoznaja odijeljene duše prema kojima odijeljena duša ima neki određeni odnos, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: odijeljena se duša ne odnosi jednako prema svim pojedinačnostima, nego prema nekima ima neki odnos koji nema prema drugima. I stoga nije jednak razlog da spoznaje sve pojedinačnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.