Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 89, a. 3

Spoznaje li sve naravne stvari

Prigovor 1. Čini se da odijeljena duša spoznaje sve naravne stvari. U odijeljenim se naime supstancijama nalaze razlozi svih naravnih stvari. No odijeljene duše spoznaju odijeljene supstancije. Dakle spoznaju sve naravne stvari.

Prigovor 2. Nadalje, tko shvaća više spoznatljivo, još mnogo više može shvatiti manje spoznatljivo. No odijeljena duša spoznaje odijeljene supstancije, koje su najviše među spoznatljivim stvarima. Dakle još mnogo više može spoznati sve naravne stvari, koje su manje spoznatljive.

Naprotiv, u zlim dusima više se odlikuje naravna spoznaja nego u odijeljenoj duši. No zli dusi ne spoznaju sve naravne stvari, nego mnoge doznaju dugotrajnim iskustvom, kako veli Izidor. Dakle ni odijeljene duše ne spoznaju sve naravne stvari.

Naprotiv, nadalje, kad bi duša odmah čim se odijeli spoznavala sve naravne stvari, uzalud bi se ljudi trudili steći znanje o stvarima. To je pak neprihvatljivo. Dakle odijeljena duša ne spoznaje sve naravne stvari.

Odgovaram: kako je gore rečeno, odijeljena duša spoznaje po likovima koje prima iz utjecanja božanskoga svjetla, kao i anđeli; no ipak, budući da je narav duše ispod anđeoske naravi, kojoj je taj način spoznavanja su-naravan, odijeljena duša po takvim likovima ne prima savršenu spoznaju o stvarima, nego kao u općenitome i pomiješanu. Kako se dakle anđeli odnose prema savršenoj spoznaji naravnih stvari po takvim likovima, tako se odijeljene duše odnose prema nesavršenoj i pomiješanoj. Anđeli pak po takvim likovima spoznaju savršenom spoznajom sve naravne stvari, jer sve što je Bog stvorio u njihovim vlastitim naravima, stvorio je u anđeoskom shvaćanju, kako veli Augustin u Super Gen. ad litt.. Stoga i odijeljene duše imaju spoznaju o svim naravnim stvarima, ne sigurnu i vlastitu, nego opću i pomiješanu.

Odgovor na 1. prigovor: ni sam anđeo po svojoj supstanciji ne spoznaje sve naravne stvari, nego po stanovitim likovima, kako je gore rečeno. I stoga ne slijedi poradi toga da duša spoznaje sve naravne stvari zato što na bilo koji način spoznaje odijeljenu supstanciju.

Odgovor na 2. prigovor: kao što odijeljena duša ne spoznaje savršeno odijeljene supstancije, tako ni sve naravne stvari ne spoznaje savršeno, nego pod nekom pomiješanošću, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: Izidor govori o spoznaji budućih stvari, koje niti anđeli, niti zli dusi, niti odijeljene duše ne spoznaju, osim ili u njihovim uzrocima, ili po božanskoj objavi. Mi pak govorimo o spoznaji naravnih stvari.

Odgovor na 4. prigovor: spoznaja koja se ovdje stječe učenjem vlastita je i savršena; ona je pak pomiješana. Stoga ne slijedi da je trud učenja uzaludan.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.