Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 88, a. 2

Može li do spoznaje o njima doći po spoznaji materijalnih stvari

Prigovor 1. Čini se da naš razum po spoznaji materijalnih stvari može prispjeti spoznaji nematerijalnih supstancija. Veli naime Dionizije u 1. poglavlju Cael. Hier. da „ljudskomu duhu nije moguće uzdignuti se do onoga nematerijalnog promatranja nebeskih hijerarhija ako se ne posluži materijalnim vođenjem za ruku koje mu odgovara“. Preostaje dakle da po materijalnim stvarima možemo biti vođeni za ruku k spoznavanju nematerijalnih supstancija.

Prigovor 2. Nadalje, znanost je u razumu. No znanosti i definicije govore o nematerijalnim supstancijama; Damaščanin naime definira anđela, a o anđelima se predaju neke pouke kako u teološkim tako i u filozofskim disciplinama. Dakle nematerijalne supstancije možemo spoznati.

Prigovor 3. Nadalje, ljudska je duša iz roda nematerijalnih supstancija. No nju možemo spoznati po njezinu činu, kojim spoznaje materijalne stvari. Dakle i druge nematerijalne supstancije možemo spoznati po njihovim učincima u materijalnim stvarima.

Prigovor 4. Nadalje, samo onaj uzrok ne može se po svojim učincima obuhvatiti koji je u beskonačnost udaljen od svojih učinaka. No to je vlastitost samoga Boga. Dakle druge stvorene nematerijalne supstancije možemo spoznati po materijalnim stvarima.

Naprotiv, Dionizije veli u 1. poglavlju De div. nom. da se „osjetnim stvarima ne mogu dohvatiti spoznatljive stvari, niti složenima jednostavne, niti tjelesnima netjelesne“.

Odgovaram: kako Averroes pripovijeda u III. De anima, neki po imenu Avempace postavio je da po shvaćanju materijalnih supstancija možemo, prema istinitim načelima filozofije, dospjeti do spoznaje nematerijalnih supstancija. Budući naime da je naš razum po naravi stvoren da apstrahira štostvo materijalne stvari od tvari, ako se opet u tome štostvu nalazi nešto tvari, moći će ponovno apstrahirati; i kako to ne ide u beskonačnost, naposljetku će moći dospjeti do spoznaje nekoga štostva koje je posve bez tvari. A to znači spoznati nematerijalnu supstanciju. To bi se doista valjano tvrdilo kada bi nematerijalne supstancije bile oblici i vrsni likovi ovih materijalnih stvari, kako su postavili platonovci. No ako se to ne postavi, nego se pretpostavi da su nematerijalne supstancije posve drugoga pojma od štostava materijalnih stvari; koliko god naš razum apstrahirao štostvo materijalne stvari od tvari, nikada neće dospjeti do nečega sličnog nematerijalnoj supstanciji. I stoga po materijalnim supstancijama ne možemo savršeno spoznati nematerijalne supstancije.

Odgovor na 1. prigovor: iz materijalnih se stvari možemo uzdići do kakve-takve spoznaje nematerijalnih stvari, ali ipak ne do savršene; jer nema dostatne usporedbe materijalnih stvari s nematerijalnima, nego sličnosti, ako se koje i uzimaju od materijalnih stvari za spoznavanje nematerijalnih, veoma su neslične, kako veli Dionizije u 2. poglavlju Cael. Hier.

Odgovor na 2. prigovor: o višim se stvarima u znanostima ponajviše raspravlja putem uklanjanja; tako naime nebeska tijela Aristotel objašnjava po nijekanju svojstava nižih tijela. Stoga još mnogo manje nematerijalne supstancije možemo spoznati tako da shvatimo njihova štostva; nego nam se o njima u znanostima daju pouke putem uklanjanja i nekoga odnosa prema materijalnim stvarima.

Odgovor na 3. prigovor: ljudska duša spoznaje samu sebe po svome spoznavanju, koje je njezin vlastiti čin, što savršeno pokazuje njezinu moć i narav. No niti po tome, niti po drugome što se nalazi u materijalnim stvarima, ne može se savršeno spoznati moć i narav nematerijalnih supstancija, jer te stvari ne dostižu njihove moći.

Odgovor na 4. prigovor: stvorene nematerijalne supstancije u naravnom se rodu doduše ne slažu s materijalnim supstancijama, jer u njima nije isti pojam mogućnosti i tvari; slažu se ipak s njima u logičkom rodu, jer su i nematerijalne supstancije u kategoriji supstancije, budući da njihovo štostvo nije njihov bitak. Ali Bog se ne slaže s materijalnim stvarima niti po naravnom rodu, niti po logičkom rodu, jer Bog nipošto nije u rodu, kako je gore rečeno. Stoga se po sličnostima materijalnih stvari nešto potvrdno može spoznati o anđelima prema općem pojmu, premda ne prema pojmu vrste; o Bogu pak nipošto.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.