Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 88, a. 3

Je li Bog ono što mi prvo spoznajemo

Prigovor 1. Čini se da je Bog prvo što ljudski duh spoznaje. Ono naime u čemu se spoznaje sve drugo i po čemu sudimo o drugome, prvo je nama spoznato; kao svjetlost oku i prva načela razumu. No sve spoznajemo u svjetlu prve istine i po njoj sudimo o svemu; kako veli Augustin u knjizi De Trin. i u knjizi De vera relig. Dakle je Bog ono što mi prvo spoznajemo.

Prigovor 2. Nadalje, ono poradi čega je svaka stvar takva, i samo je još više takvo. No Bog je uzrok sve naše spoznaje; on je naime „istinsko svjetlo koje prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet“, kako se veli u Iv 1. Dakle je Bog ono što je nama prvo i ponajviše spoznato.

Prigovor 3. Nadalje, ono što se prvo spoznaje u slici jest uzor po kojemu se slika oblikuje. No u našem je duhu Božja slika, kako veli Augustin. Dakle je ono što se prvo spoznaje u našem duhu Bog.

Naprotiv, veli se u Iv 1: „Boga nitko nikada nije vidio“.

Odgovaram: budući da ljudski razum, prema stanju sadašnjega života, ne može spoznati stvorene nematerijalne supstancije, kako je rečeno; još manje može spoznati bit nestvorene supstancije. Stoga jednostavno treba reći da Bog nije prvo što spoznajemo; nego radije po stvorenjima dolazimo do spoznaje Boga, prema onome Apostolovu iz Rim 1: „Nevidljiva se Božja svojstva, po onome što je stvoreno, umom shvaćena, promatraju“. Prvo pak što spoznajemo prema stanju sadašnjega života jest štostvo materijalne stvari, koje je objekt našega razuma, kako je mnogo puta gore rečeno.

Odgovor na 1. prigovor: u svjetlu prve istine sve spoznajemo i sudimo ukoliko samo svjetlo našega razuma, bilo naravno bilo uliveno milošću, nije ništa drugo doli stanovito utiskivanje prve istine, kako je gore rečeno. Stoga, budući da se samo svjetlo našega razuma ne odnosi prema našemu razumu kao ono što se spoznaje, nego kao ono čime se spoznaje; još manje je Bog ono što naš razum prvo spoznaje.

Odgovor na 2. prigovor: ono poradi čega je svaka stvar takva, i samo je još više takvo, valja shvatiti u onome što je istoga reda, kako je gore rečeno. No poradi Boga spoznaje se drugo ne kao poradi prvo spoznatoga, nego kao poradi prvoga uzroka spoznajne moći.

Odgovor na 3. prigovor: kad bi u našoj duši bila savršena Božja slika, kao što je Sin savršena Očeva slika, naš bi duh odmah spoznao Boga. No to je nesavršena slika. Stoga razlog ne slijedi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.