I, q. 86, a. 3
Spoznaje li kontingentno
Prigovor 1. Čini se da razum nije spoznavatelj kontingentnoga. Zato što, kako se veli u VI. Ethic., razum, mudrost i znanost nisu o kontingentnim stvarima, nego o nužnima.
Prigovor 2. Nadalje, kako se veli u IV. Physic., „ono što ponekad jest a ponekad nije, mjeri se vremenom“. Razum pak apstrahira od vremena, kao i od drugih uvjeta tvari. Budući dakle da je vlastitost kontingentnoga ponekad biti a ponekad ne biti, čini se da se kontingentno ne spoznaje po razumu.
Naprotiv, svaka je znanost u razumu. No neke su znanosti o kontingentnim stvarima; kao moralne znanosti, koje su o ljudskim činima podložnima slobodnoj volji; a također i prirodne znanosti, s obzirom na dio koji raspravlja o nastajućem i propadajućem. Dakle je razum spoznavatelj kontingentnoga.
Odgovaram: kontingentno se može razmatrati dvostruko. Na jedan način, ukoliko je kontingentno. Na drugi način, ukoliko se u njemu nalazi nešto nužnosti; ništa naime nije u tolikoj mjeri kontingentno da u sebi ne bi imalo nešto nužno. Kao što to samo da Sokrat trči, u sebi je doduše kontingentno; ali odnos trčanja prema kretanju jest nužan, nužno je naime da se Sokrat kreće ako trči. Svaka je pak stvar kontingentna sa strane tvari, jer kontingentno je ono što može biti i ne biti; mogućnost pak pripada tvari. Nužnost pak slijedi pojam oblika, jer ono što slijedi oblik, nužno pripada. Tvar je pak načelo individuacije, a pojam se općega uzima po apstrakciji oblika od pojedinačne tvari. Rečeno je pak gore da se razum po sebi i neposredno bavi općim; osjetilo pak pojedinačnim, o kojima se također posredno na neki način bavi razum, kako je gore rečeno. Tako se dakle kontingentno, ukoliko je kontingentno, spoznaje doduše neposredno osjetilom, a posredno od razuma; no opći i nužni pojmovi kontingentnoga spoznaju se po razumu. Stoga, ako se gledaju opći pojmovi onoga što se može znati, sve su znanosti o nužnim stvarima. Ako se pak gledaju same stvari, tako je neka znanost o nužnim, a neka o kontingentnim stvarima.
Odgovor na prigovore: i po ovome je bjelodano rješenje prigovora.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.