Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 83, a. 3

Ako je moć, je li težna ili spoznajna

Prigovor 1. Čini se da slobodna odluka nije težna moć, nego spoznajna. Damaščanin naime kaže da „uz razumno smjesta ide slobodna odluka“. No razum je spoznajna moć. Dakle, slobodna je odluka spoznajna moć.

Prigovor 2. Nadalje, slobodna odluka izriče se kao slobodan sud. No suditi je čin spoznajne snage. Dakle, slobodna je odluka spoznajna moć.

Prigovor 3. Nadalje, slobodnoj odluci poglavito pripada izbor. No čini se da izbor pripada spoznaji, jer izbor uključuje neku usporedbu jednoga s drugim, što je vlastito spoznajnoj snazi. Dakle, slobodna je odluka spoznajna moć.

Naprotiv, Filozof kaže u III. Ethic. da je „izbor želja za onim što je u nama“. No želja je čin težne snage. Dakle, i izbor. Slobodna pak odluka jest ono po čemu biramo. Dakle, slobodna je odluka težna snaga.

Odgovaram: vlastitost je slobodne odluke izbor, jer po tome kažemo da imamo slobodnu odluku što možemo jedno prihvatiti, a drugo odbaciti, što znači birati. I stoga narav slobodne odluke treba promotriti iz izbora. Uz izbor pak pristupa nešto sa strane spoznajne snage i nešto sa strane težne: sa strane spoznajne zahtijeva se naime savjet, po kojemu se prosuđuje što treba pretpostaviti drugome; sa strane pak težne zahtijeva se da se težeći prihvati ono što se savjetom prosuđuje. I stoga Aristotel u VI. Ethic. ostavlja pod sumnjom pripada li izbor poglavito težnoj snazi ili spoznajnoj snazi; kaže naime da je izbor ili težni razum ili intelektualna težnja. No u III. Ethic. više se priklanja tome da je intelektualna težnja, nazivajući izbor željom koja se može posavjetovati. A razlog je tomu što je vlastiti objekt izbora ono što vodi k svrsi; a to, ukoliko je takvo, ima vid dobra koje se naziva korisnim; stoga, budući da je dobro, ukoliko je takvo, objekt težnje, slijedi da je izbor poglavito čin težne snage. I tako je slobodna odluka težna moć.

Odgovor na 1. prigovor: težne moći prate one koje spoznaju. I prema tome Damaščanin kaže da „uz razumno smjesta ide slobodna odluka“.

Odgovor na 2. prigovor: sud je kao zaključak i određenje savjeta. Savjet se pak određuje: prvo doduše po pravorijeku razuma, a drugo po prihvaćanju težnje; stoga Filozof kaže u III. Ethic. da „posavjetovavši se, prosuđujući želimo u skladu sa savjetom“. I na taj se način sam izbor naziva nekim sudom, od čega se i naziva slobodna odluka.

Odgovor na 3. prigovor: to uspoređivanje koje se uključuje u nazivu izbora pripada prethodnomu savjetu, koji pripada razumu. Težnja naime, premda ne uspoređuje, ipak ukoliko je pokreće spoznajna snaga koja uspoređuje, ima neku sličnost uspoređivanja, dok jedno više odabire nego drugo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.