Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 82, a. 3

Je li uzvišenija moć nego razum

Prigovor 1. Čini se da je volja viša moć od razuma. Naime, dobro i svrha objekt su volje. No svrha je prvi i najviši uzrok. Dakle, volja je prva i najviša moć.

Prigovor 2. Nadalje, nalazi se da naravne stvari prelaze od nesavršenih k savršenima. A to se također pojavljuje u moćima duše: naime, prelazi se od osjeta k razumu, koji je plemenitiji. No naravan je prijelaz od čina razuma k činu volje. Dakle, volja je savršenija i plemenitija moć od razuma.

Prigovor 3. Nadalje, habitusi su razmjerni moćima, kao savršenosti onome što se može usavršiti. No habitus kojim se usavršuje volja, to jest ljubav, plemenitiji je od habitusâ kojima se usavršuje razum; kaže se naime u 1 Kor 13: „kad bih znao sva otajstva i kad bih imao svu vjeru, a ljubavi ne bih imao, ništa sam“. Dakle, volja je viša moć od razuma.

Naprotiv, Filozof u X. Ethic. postavlja da je najviša moć duše razum.

Odgovaram: uzvišenost jednoga nad drugim može se promatrati na dva načina: na jedan način naprosto, a na drugi način u nekom pogledu. Nešto se pak takvim smatra naprosto ukoliko je takvo po sebi samome, a u nekom pogledu ukoliko se takvim naziva prema odnosu spram drugoga. Ako se dakle razum i volja promatraju po sebi, tako se razum nalazi uzvišenijim. A to je bjelodano iz usporedbe njihovih objekata međusobno. Objekt je naime razuma jednostavniji i više apsolutan nego objekt volje, jer objekt je razuma sam vid teživoga dobra; a teživo dobro, čiji je vid u razumu, objekt je volje. Što je pak nešto jednostavnije i apstraktnije, to je po sebi plemenitije i više. I stoga je objekt razuma viši od objekta volje. Budući dakle da je vlastiti pojam moći prema usmjerenosti k objektu, slijedi da je po sebi i naprosto razum viši i plemenitiji od volje. U nekom pogledu pak, i po usporedbi s drugim, volja se katkada nalazi višom od razuma; iz toga naime što se objekt volje nalazi u višoj stvari nego objekt razuma. Kao kad bih rekao da je sluh u nekom pogledu plemenitiji od vida, ukoliko je neka stvar čiji je zvuk plemenitija od neke stvari čija je boja, premda je boja plemenitija i jednostavnija od zvuka. Kako je naime gore rečeno, djelovanje razuma sastoji se u tome što je pojam shvaćene stvari u onome koji razumije; čin se pak volje usavršava u tome što je volja nagnuta prema samoj stvari kako je u sebi. I stoga Filozof kaže u VI. Metaphys. da su dobro i zlo, koji su objekti volje, u stvarima; a istinito i lažno, koji su objekti razuma, u umu. Kada je dakle stvar u kojoj je dobro plemenitija od same duše, u kojoj je shvaćeni pojam, po usporedbi s takvom stvari volja je viša od razuma. Kada je pak stvar u kojoj je dobro ispod duše, tada je također po usporedbi s takvom stvari razum viši od volje. Otuda je bolja ljubav prema Bogu nego spoznaja; obrnuto je pak bolja spoznaja tjelesnih stvari nego ljubav prema njima. Naprosto je ipak razum plemenitiji od volje.

Odgovor na 1. prigovor: pojam se uzroka uzima prema usporedbi jednoga s drugim, i u takvoj se usporedbi vid dobra nalazi glavnijim; no istinito se izriče više apsolutno, i označuje sam vid dobra. Otuda je i dobro neko istinito. No s druge strane i samo je istinito neko dobro, ukoliko je razum neka stvar, a istinito njegova svrha. I među ostalim svrhama ta je svrha izvrsnija, kao što je i razum među ostalim moćima.

Odgovor na 2. prigovor: ono što je prvo po nastanku i vremenu nesavršenije je, jer u jednom te istom moć vremenski prethodi činu, a nesavršenost savršenosti. No ono što je prvo naprosto i prema poretku naravi savršenije je; tako je naime čin prije mogućnosti. I na taj je način razum prije volje, kao pokretačko prije pokretnoga i djelatno prije pasivnoga: naime, spoznato dobro pokreće volju.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od volje prema usporedbi s onim što je iznad duše. Naime, krepost je ljubavi ona kojom ljubimo Boga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.