Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 8, a. 3

Je li Bog posvuda po biti i moći i prisutnosti

Prigovor 1. Čini se da se loše označavaju načini postojanja Boga u stvarima, kada se kaže da je Bog u svim stvarima po biti, moći i prisutnosti. Po biti je naime u nekome ono što je bitno u njemu. Bog pak nije bitno u stvarima, nije naime od biti ijedne stvari. Dakle, ne treba se reći da je Bog u stvarima po biti, prisutnosti i moći.

Prigovor 2. Nadalje, to je biti prisutan nekoj stvari, naime ne nedostajati joj. No to je da Bog jest po biti u stvarima, naime ne nedostajati ijednoj stvari. Dakle, isto je to da Bog jest u svemu po biti i po prisutnosti. Suvišno je dakle bilo reći da je Bog u stvarima po biti, prisutnosti i moći.

Prigovor 3. Nadalje, kao što je Bog počelo svih stvari po svojoj moći, tako je po znanju i volji. No ne kaže se da je Bog u stvarima po znanju i volji. Dakle, niti po moći.

Prigovor 4. Nadalje, kao što je milost određeno savršenstvo pridodano supstanciji stvari, tako su mnoga druga savršenstva pridodana. Ako se dakle za Boga kaže da je na poseban način u nekima po milosti, čini se da bi se prema svakom pojedinom savršenstvu morao uzeti poseban način postojanja Boga u stvarima.

Naprotiv, Grgur kaže nad Pj. nad pj. da je „Bog na općenit način u svim stvarima prisutnošću, moći i supstancijom, no na prisniji način kaže se da je u nekima po milosti“.

Odgovaram: za Boga se kaže da je u nekoj stvari dvostruko. Na jedan način, po načinu djelatnoga uzroka, i tako je u svim stvarima koje je on stvorio. Na drugi način, kao što je objekt djelovanja u onome koji djeluje, što je vlastito u djelovanjima duše, prema tome što je spoznato u onome koji spoznaje, i željeno u onome koji želi. Na taj dakle drugi način Bog je na poseban način u razumnom stvorenju, koje ga spoznaje i ljubi u činu ili u habitusu. I budući da to razumno stvorenje ima po milosti, kako će se niže pokazati, kaže se da je na taj način u svetima po milosti. U drugim pak stvarima koje je on stvorio kako jest, treba razmotriti iz onoga za što se u ljudskim stvarima kaže da jest. Za kralja se naime kaže da je u čitavom svojem kraljevstvu po svojoj moći, premda nije posvuda prisutan. Po prisutnosti se pak svojoj kaže da je nešto u svemu što je pred njegovim očima; kao što se za sve što je u nekoj kući kaže da je prisutno nekome tko ipak nije prema svojoj supstanciji u svakom pojedinom dijelu kuće. Prema supstanciji pak ili biti kaže se da je nešto na mjestu na kojemu se nalazi njegova supstancija. Bili su dakle neki, naime manihejci, koji su rekli da su božanskoj moći podložne duhovne i netjelesne stvari, a za vidljive i tjelesne stvari govorahu da su podložne moći protivnoga počela. Protiv ovih dakle treba reći da je Bog u svemu po svojoj moći. Bili su pak drugi koji, premda su vjerovali da je sve podložno božanskoj moći, ipak božansku providnost nisu protezali sve do ovih nižih tijela, iz čije se osobe kaže u Job 22, „po rubovima neba hoda, i ne mari za naše stvari“. I protiv ovih trebalo je reći da je u svemu po svojoj prisutnosti. Bili su pak drugi koji, premda su govorili da sve pripada Božjoj providnosti, ipak su postavili da sve nije neposredno od Boga stvoreno, nego da je neposredno stvorio prva stvorenja, a ona su stvorila druga. I protiv ovih treba reći da je u svemu po biti. Tako je dakle u svemu po moći, ukoliko je sve podložno njegovoj moći. Po prisutnosti je u svemu, ukoliko je sve golo i otvoreno njegovim očima. U svemu je po biti, ukoliko je svima prisutan kao uzrok bitka, kako je rečeno.

Odgovor na 1. prigovor: za Boga se kaže da je u svemu po biti, uistinu ne po biti stvari, takoreći da bi bio od njihove biti, nego po svojoj biti, jer je njegova supstancija prisutna svima kao uzrok bitka, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: nešto se može nazvati prisutnim nekome ukoliko potpada pod njegov pogled, što je ipak udaljeno od njega prema svojoj supstanciji, kako je rečeno. I stoga je trebalo postaviti dva načina, naime po biti i po prisutnosti.

Odgovor na 3. prigovor: to spada u pojam znanja i volje, da spoznato bude u onome koji spoznaje, a hoćeno u onome koji hoće; stoga prema znanju i volji radije su stvari u Bogu, nego Bog u stvarima. No to spada u pojam moći, da bude počelo djelovanja u drugome; stoga se prema moći djelatnik uspoređuje i primjenjuje na vanjsku stvar. I tako se po moći može reći da je djelatnik u drugome.

Odgovor na 4. prigovor: nijedno drugo savršenstvo pridodano supstanciji ne čini da Bog bude u nekome kao spoznati i ljubljeni objekt, osim milosti; i stoga samo milost tvori pojedinačan način postojanja Boga u stvarima. Postoji pak drugi pojedinačan način postojanja Boga u čovjeku po sjedinjenju, o kojemu će se načinu na svojemu mjestu raspravljati.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.