Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 8, a. 2

Je li Bog posvuda

Prigovor 1. Čini se da Bog nije posvuda. Biti naime posvuda označava biti na svakom mjestu. No biti na svakom mjestu ne priliči Bogu, kojemu ne priliči biti na mjestu, jer netjelesne stvari, kako kaže Boetije u knjizi De hebdomad., nisu na mjestu. Dakle, Bog nije posvuda.

Prigovor 2. Nadalje, kako se odnosi vrijeme prema uzastopnim stvarima, tako se odnosi mjesto prema postojanim stvarima. No jedno nedjeljivo djelovanja ili gibanja ne može biti u različitim vremenima. Dakle, niti jedno nedjeljivo u rodu postojanih stvari ne može biti na svim mjestima. Božanski pak bitak nije uzastopan, nego postojan. Dakle, Bog nije na više mjesta. I tako nije posvuda.

Prigovor 3. Nadalje, ono što je cijelo negdje, ništa njegovo nije izvan toga mjesta. No Bog, ako je na nekome mjestu, sav je ondje, jer nema dijelova. Dakle, ništa njegovo nije izvan toga mjesta. Dakle, Bog nije posvuda.

Naprotiv, kaže se u Jr 23, „nebo i zemlju ja ispunjam“.

Odgovaram: budući da je mjesto određena stvar, to da nešto bude na mjestu može se razumjeti dvostruko, ili po načinu drugih stvari, to jest kako se kaže da je nešto u drugim stvarima na bilo koji način, kao što su akcidenti mjesta na mjestu; ili po vlastitom načinu mjesta, kao što su smještene stvari na mjestu. Na oba pak načina, s obzirom na nešto, Bog je na svakom mjestu, a to je biti posvuda. Ponajprije uistinu, kao što je u svim stvarima, kao onaj koji im daje bitak i moć i djelovanje, tako je naime na svakom mjestu, kao onaj koji mu daje bitak i moć smještanja. Isto tako, smještene su stvari na mjestu ukoliko ispunjaju mjesto, a Bog svako mjesto ispunja. Ne kao tijelo, tijelo se naime naziva onim što ispunja mjesto ukoliko ne podnosi sa sobom drugo tijelo; no po tome što je Bog na nekome mjestu, ne isključuje se da druga bića budu ondje, štoviše po tome ispunja sva mjesta što daje bitak svim smještenim bićima, koja ispunjaju sva mjesta.

Odgovor na 1. prigovor: netjelesne stvari nisu na mjestu po dodiru dimenzionalne količine, kao tijela, nego po dodiru moći.

Odgovor na 2. prigovor: nedjeljivo je dvostruko. Jedno koje je granica neprekinutoga, poput točke u postojanim stvarima, i trenutka u uzastopnim stvarima. I takvo nedjeljivo, u postojanim stvarima, budući da ima određen položaj, ne može biti u više dijelova mjesta, ili na više mjesta, i slično nedjeljivo djelovanja ili gibanja, budući da ima određen red u gibanju ili djelovanju, ne može biti u više dijelova vremena. Drugo je pak nedjeljivo ono što je izvan čitavoga roda neprekinutoga, i na taj se način netjelesne supstancije, poput Boga, anđela i duše, nazivaju nedjeljivima. Takvo se dakle nedjeljivo ne primjenjuje na neprekinuto kao nešto njegovo, nego ukoliko to dotiče svojom moći. Stoga prema tome što se njegova moć može protegnuti na jedno ili mnoga, na malo ili veliko, prema tome jest na jednom ili više mjesta, i na malom ili velikom mjestu.

Odgovor na 3. prigovor: cijelo se izriče s obzirom na dijelove. Dvostruk je pak dio, naime dio biti, kao što se oblik i tvar nazivaju dijelovima složenoga bića, a rod i razlika dijelovima vrste; a također i dio količine, na koji se naime dijeli neka količina. Ono dakle što je cijelo na nekome mjestu cjelovitošću količine, ne može biti izvan toga mjesta, jer se količina smještenoga razmjeruje količini mjesta, stoga nema cjelovitosti količine ako nema cjelovitosti mjesta. No cjelovitost se biti ne razmjeruje cjelovitosti mjesta. Stoga ne mora biti da ono što je cijelo cjelovitošću biti u nekome, nipošto ne bude izvan toga. Kao što je očito također u akcidentalnim oblicima, koji po akcidentu imaju količinu, bjelina je naime cijela u svakom pojedinom dijelu plohe ako se uzme cjelovitost biti, jer se prema savršenom pojmu svoje vrste nalazi u svakom pojedinom dijelu plohe; ako se pak uzme cjelovitost prema količini, koju ima po akcidentu, tako nije cijela u svakom pojedinom dijelu plohe. U netjelesnim pak supstancijama nema cjelovitosti, niti po sebi niti po akcidentu, osim prema savršenom pojmu biti. I stoga, kao što je duša cijela u svakom pojedinom dijelu tijela, tako je Bog sav u svemu i u pojedinačnome.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.