I, q. 8, a. 1
Je li Bog u svim stvarima
Prigovor 1. Čini se da Bog nije u svim stvarima. Ono naime što je iznad svega, nije u svim stvarima. No Bog je iznad svega, prema onome iz Psalma, „uzvišen nad sve narode Gospodin“ itd. Dakle, Bog nije u svim stvarima.
Prigovor 2. Nadalje, ono što je u nekome, obuhvaćeno je od njega. No Bog nije obuhvaćen od stvari, nego radije obuhvaća stvari. Dakle, Bog nije u stvarima, nego su radije stvari u njemu. Stoga Augustin u knjizi De octoginta tribus quaest. kaže da „u njemu radije jesu sve stvari, nego on negdje“.
Prigovor 3. Nadalje, koliko je neki djelatnik moćniji, toliko k udaljenijemu njegovo djelovanje seže. No Bog je najmoćniji djelatnik. Dakle, njegovo djelovanje može doprijeti čak i do onoga što je od njega udaljeno, niti mora biti da bude u svemu.
Prigovor 4. Nadalje, demoni su neke stvari. Pa ipak Bog nije u demonima, naime nema zajedništva svjetla s tamom, kako se kaže u 2 Kor 6. Dakle, Bog nije u svim stvarima.
Naprotiv, gdje god nešto djeluje, ondje jest. No Bog djeluje u svemu, prema onome iz Iz 26, „sva djela naša učinio si u nama, Gospodine“. Dakle, Bog jest u svim stvarima.
Odgovaram: Bog jest u svim stvarima, uistinu ne kao dio biti, ili kao akcident, nego kao što je djelatnik prisutan onome u čemu djeluje. Mora se naime svaki djelatnik spojiti s onim u čemu neposredno djeluje, i svojom moći to doticati; stoga se u VII. Physic. dokazuje da pokrenuto i pokretač moraju biti ujedno. Budući pak da je Bog sam bitak po svojoj biti, mora biti da stvoreni bitak bude njegov vlastiti učinak; kao što je zapaliti vlastiti učinak vatre. Taj pak učinak Bog uzrokuje u stvarima, ne samo kada ponajprije počinju biti, nego dokle god se u bitku uzdržavaju; kao što svjetlost u zraku uzrokuje sunce dokle god zrak ostaje rasvijetljen. Dokle god dakle stvar ima bitak, dotle mora biti da joj Bog bude prisutan, prema načinu na koji ima bitak. Bitak je pak ono što je najintimnije svakomu pojedinom, i što najdublje u svemu jest, budući da je formalan s obzirom na sve što je u stvari, kako je iz gore rečenoga očito. Stoga mora biti da Bog bude u svim stvarima, i to najintimnije.
Odgovor na 1. prigovor: Bog je iznad svega po uzvišenosti svoje naravi, a ipak je u svim stvarima, kao onaj koji uzrokuje bitak svega, kako je gore rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: premda se za tjelesne stvari kaže da su u nekome kao u onome što obuhvaća, ipak duhovne stvari obuhvaćaju ono u čemu jesu, kao što duša obuhvaća tijelo. Stoga je i Bog u stvarima kao onaj koji obuhvaća stvari. Ipak se po određenoj slici tjelesnih stvari kaže da su sve stvari u Bogu, ukoliko su obuhvaćene od njega.
Odgovor na 3. prigovor: djelovanje nijednoga djelatnika, ma koliko bio moćan, ne dopire k nečemu udaljenome, osim ukoliko u to djeluje po posrednicima. Ovo pak pripada najvećoj Božjoj moći, što neposredno u svemu djeluje. Stoga ništa nije udaljeno od njega, takoreći da u sebi to ne bi imalo Boga. Kaže se ipak da su stvari udaljene od Boga po nesličnosti naravi ili milosti, kao što je i on sam iznad svega po uzvišenosti svoje naravi.
Odgovor na 4. prigovor: u demonima se razumijeva i narav, koja je od Boga, i nakaznost krivnje, koja nije od njega. I stoga ne treba apsolutno dopustiti da je Bog u demonima, nego s ovim dodatkom: ukoliko su neke stvari. U stvarima pak koje označavaju nenakazanu narav, apsolutno treba reći da Bog jest.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.