Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 79, a. 1

Je li razum moć duše, ili njezina bit

Prigovor 1. Čini se da razum nije neka moć duše, nego da je sama njezina bit. Čini se naime da je razum isto što i um. No um nije moć duše nego bit; kaže naime Augustin u IX. knjizi De Trin.: „um i duh ne kazuju se relativno, nego označuju bit“. Dakle, razum je sama bit duše.

Prigovor 2. Nadalje, različiti rodovi moći duše ne sjedinjuju se u nekoj jednoj moći, nego u samoj biti duše. Težidbeno pak i razumsko različiti su rodovi moći duše, kako se kaže u II. De anima; no podudaraju se u umu, jer Augustin u X. knjizi De Trin. stavlja razumijevanje i volju u um. Dakle, um i razum jest sama bit duše, a ne neka njezina moć.

Prigovor 3. Nadalje, prema Grguru u homiliji o Uzašašću, čovjek razumijeva s anđelima. No anđeli se nazivaju umovima i razumima. Dakle, čovjekov um i razum nije neka moć duše, nego sama duša.

Prigovor 4. Nadalje, iz ovoga nekoj supstanciji pristaje to što je razumska, jer je nematerijalna. No duša je nematerijalna po svojoj biti. Dakle, čini se da je duša po svojoj biti razumska.

Naprotiv, Filozof postavlja razumsku moć kao moć duše, kako je bjelodano u II. De anima.

Odgovaram: nužno je reći, prema premisama, da je razum neka moć duše, a ne sama bit duše. Tada je naime samo neposredno počelo djelovanja sama bit stvari koja djeluje kada je samo djelovanje njezin bitak; kao što se naime moć odnosi prema djelovanju kao prema svojemu činu, tako se bit odnosi prema bitku. No u samom je Bogu isto razumijevati što i njegov bitak. Stoga je u samom Bogu razum njegova bit; a u drugim razumskim stvorenjima razum je stanovita moć onoga koji razumijeva.

Odgovor na 1. prigovor: osjetilo se katkada uzima za moć, a katkada za samu osjetnu dušu; naziva se naime osjetna duša imenom svoje glavnije moći, a to je osjetilo. I slično se razumna duša katkada naziva imenom razuma, takoreći po svojoj glavnijoj moći; kao što se kaže u I. De anima da je razum neka supstancija. I također na taj način Augustin kaže da je um duh, ili bit.

Odgovor na 2. prigovor: težidbeno i razumsko jesu različiti rodovi moći duše, prema različitim formalnim objektima. No težidbeno se dijelom slaže s razumskim, a dijelom s osjetnim, u pogledu načina djelovanja po tjelesnom organu ili bez takva organa; naime, težnja slijedi spoznaju. I prema tome Augustin stavlja volju u um, a Filozof u razum.

Odgovor na 3. prigovor: u anđelima nema druge moći osim razumske, i volje, koja slijedi razum. I zbog toga se anđeo naziva umom ili razumom, jer se čitava njegova moć u tome sastoji. Duša pak ima mnoge druge moći, poput osjetnih i hranidbenih, i stoga nije slično.

Odgovor na 4. prigovor: sama nematerijalnost stvorene razumne supstancije nije njezin razum, nego iz nematerijalnosti ima moć za razumijevanje. Stoga ne mora biti da razum bude supstancija duše, nego njezina krepost i moć.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.