I, q. 77, a. 4
O njihovu međusobnom poretku
Prigovor 1. Čini se da u moćima duše nema poretka. U onome naime što potpada pod jednu diobu nema ranijega i kasnijega, nego su naravno ujedno. No moći se duše dijele jedna nasuprot drugoj. Dakle, među njima nema poretka.
Prigovor 2. Nadalje, moći se duše uspoređuju s objektima, i sa samom dušom. No sa strane duše među njima nema poretka, jer je duša jedna. Slično također ni sa strane objekata, budući da su različiti i posve nesrodni, kako je očito o boji i zvuku. U moćima dakle duše nema poretka.
Prigovor 3. Nadalje, u uređenim se moćima nalazi to da djelovanje jedne ovisi o djelovanju druge. No čin jedne moći duše ne ovisi o činu druge, može naime vid prijeći u čin bez sluha, i obrnuto. Nema dakle među moćima duše poretka.
Naprotiv, Filozof u II. De anima uspoređuje dijelove ili moći duše s likovima. No likovi imaju međusoban poredak. Dakle, i moći duše.
Odgovaram: budući da je duša jedna, a moći mnoge; nekim se pak poretkom iz jednoga prelazi u mnoštvo; nužno je da među moćima duše postoji poredak. Trostruki se pak poredak među njima promatra. Od kojih se dva razmatraju prema ovisnosti jedne moći o drugoj, a treći se uzima prema poretku objekata. Ovisnost pak jedne moći o drugoj može se uzeti na dva načina: na jedan način prema poretku naravi, ukoliko su savršene stvari naravno ranije od nesavršenih; na drugi način prema poretku nastajanja i vremena, ukoliko se iz nesavršenoga dolazi do savršenoga. Prema prvome dakle poretku moći, razumske su moći ranije od osjetilnih moći, stoga ih vode i njima nalažu. I slično su osjetilne moći ovim poretkom ranije od moći hranidbene duše. Prema drugome pak poretku stvar stoji obrnuto. Moći naime hranidbene duše jesu ranije, na putu nastajanja, od moći osjetilne duše, stoga za njihova djelovanja pripremaju tijelo. I slično je s osjetilnim moćima s obzirom na razumske. Prema trećemu pak poretku uređuju se neke osjetilne moći međusobno, naime vid, sluh i njuh. Vidljivo je naime ranije po naravi, jer je zajedničko višim i nižim tijelima. Čujan pak zvuk nastaje u zraku, koji je po naravi raniji od smjese elemenata, koju prati miris.
Odgovor na 1. prigovor: vrste nekoga roda stoje prema ranijem i kasnijem, kao brojevi i likovi, s obzirom na bitak; premda se veli da su ujedno ukoliko primaju pridijevanje zajedničkoga roda.
Odgovor na 2. prigovor: taj je poredak moći duše i sa strane duše, koja prema nekome poretku ima prikladnost za različite čine, premda je jedna prema biti; i sa strane objekata; i također sa strane činova, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: onaj razlog polazi od onih moći u kojima se promatra poredak samo prema trećemu načinu. One pak moći koje se uređuju prema ostala dva načina tako stoje da čin jedne ovisi o drugoj.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.