I, q. 77, a. 2
Postoji li samo jedna moć duše, ili više njih
Prigovor 1. Čini se da nema više moći duše. Razumska se naime duša ponajviše približava božanskoj sličnosti. No u Bogu je jedna i jednostavna moć. Dakle, i u razumskoj duši.
Prigovor 2. Nadalje, koliko je moć viša, toliko je više sjedinjena. No razumska duša nadilazi sve druge oblike u moći. Dakle, ponajviše treba imati jednu snagu ili moć.
Prigovor 3. Nadalje, djelovati pripada onome što postoji u činu. No po istoj biti duše čovjek ima bitak prema različitim stupnjevima savršenstva, kako je gore navedeno. Dakle, po istoj moći duše vrši različita djelovanja različitih stupnjeva.
Naprotiv, Filozof u II. De anima postavlja više moći duše.
Odgovaram: nužno je postaviti više moći duše. Za čiju bjelodanost valja razmotriti da, kako Filozof veli u II. knjizi De caelo, ono što je najniže u stvarima ne može postići savršenu dobrotu, nego neku nesavršenu postiže s malo kretanja; ono pak što je više od ovoga postiže savršenu dobrotu s mnogo kretanja; no iznad ovih jest ono što postiže savršenu dobrotu s malo kretanja; najviše se pak savršenstvo nalazi u onome što bez kretanja posjeduje savršenu dobrotu. Kao što je najniže raspoložen za zdravlje onaj tko ne može postići savršeno zdravlje, nego neko neznatno postiže s malo lijekova; bolje je pak raspoložen onaj tko može postići savršeno zdravlje, ali s mnogo lijekova; i još bolje onaj tko s malo lijekova; a najbolje onaj tko bez lijeka ima savršeno zdravlje. Valja dakle reći da stvari koje su ispod čovjeka postižu neka pojedinačna dobra, i stoga imaju neka malobrojna i određena djelovanja i moći. Čovjek pak može postići opću i savršenu dobrotu, jer može dospjeti do blaženstva. Ipak je na posljednjem stupnju, prema naravi, onih kojima pripada blaženstvo; i stoga ljudska duša treba mnoga i različita djelovanja i moći. Anđelima pak pripada manja različitost moći. U Bogu pak nema nikakve moći ili radnje pored njegove biti. Postoji i drugi razlog zašto ljudska duša obiluje različitošću moći, naime zato što je na međi duhovnih i tjelesnih stvorenja, i stoga se u njoj stječu moći obaju stvorenja.
Odgovor na 1. prigovor: u ovome se samome razumska duša više približava sličnosti s Bogom nego niža stvorenja, što može postići savršenu dobrotu; premda po mnogome i različitome; u čemu zaostaje za višima.
Odgovor na 2. prigovor: sjedinjena je moć viša ako se proteže na jednako. No umnožena je moć viša ako joj se više toga podlaže.
Odgovor na 3. prigovor: jedne je stvari jedan supstancijalni bitak, ali može biti više djelovanjâ. I stoga je jedna bit duše, ali više moći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.