I, q. 75, a. 1
Je li duša tijelo
Prigovor 1. Čini se da je duša tijelo. Duša je naime pokretač tijela. No nije nepokrenuto pokretalo. Bilo zato što se čini da ništa ne može pokretati ako se ne pokreće, jer ništa ne daje drugome što nema, kao što ono što nije toplo ne grije. Bilo zato što, ako je nešto nepokrenuto pokretalo, uzrokuje vječno kretanje koje se nalazi na isti način, kako se dokazuje u VIII. Physic., što se ne očituje u kretanju životinje, koje potječe od duše. Dakle, duša je pokrenuto pokretalo. No svako je pokrenuto pokretalo tijelo. Dakle, duša je tijelo.
Prigovor 2. Nadalje, svaka spoznaja biva po nekoj sličnosti. Ne može pak postojati sličnost tijela prema netjelesnoj stvari. Ako dakle duša ne bi bila tijelo, ne bi mogla spoznati tjelesne stvari.
Prigovor 3. Nadalje, pokretač i pokretano moraju imati neki dodir. Dodir pak pripada samo tijelima. Budući dakle da duša pokreće tijelo, čini se da je duša tijelo.
Naprotiv, Augustin veli, u VI. knjizi De Trinitate, da se „duša naziva jednostavnom s obzirom na tijelo, jer se masom ne rasprostire kroz prostor mjesta“.
Odgovaram: za istraživanje o naravi duše valja pretpostaviti da se za dušu veli kako je prvo počelo života u onome što kod nas živi, jer oživljenima nazivamo živa bića, a neoživljenima stvari lišene života. Život se pak ponajviše očituje dvostrukim djelovanjem, naime spoznaje i kretanja. Počelom pak ovoga drevni su filozofi, ne mogavši nadići maštu, postavljali neko tijelo; govoreći da su samo tijela stvari, a ono što nije tijelo, da je ništa. I prema tome govorahu da je duša neko tijelo. Premda se pak neistinitost ovoga mišljenja može na više načina pokazati, poslužit ćemo se ipak jednim, kojim i općenitije i sigurnije biva očito da duša nije tijelo. Bjelodano je naime da nije bilo koje počelo životnoga djelovanja duša, jer bi tako oko bilo duša, budući da je neko počelo gledanja; i isto bi trebalo reći o drugim oruđima duše. Nego prvim počelom života nazivamo dušu. Premda pak neko tijelo može biti neko počelo života, kao što je srce počelo života u životinji; ipak nijedno tijelo ne može biti prvo počelo života. Bjelodano je naime da to: biti počelo života, ili živo, ne pripada tijelu po tome što je tijelo, inače bi svako tijelo bilo živo, ili počelo života. Pripada dakle nekome tijelu to da bude živo, ili također počelo života, po tome što je takvo tijelo. Ono pak što je u činu takvo, ima to od nekoga počela koje se naziva njegovim činom. Duša dakle, koja je prvo počelo života, nije tijelo, nego čin tijela; kao što toplina, koja je počelo grijanja, nije tijelo, nego neki čin tijela.
Odgovor na 1. prigovor: budući da se sve što se kreće pokreće od drugoga, što ne može ići u beskonačnost, nužno je reći da se svako pokretalo ne kreće. Budući naime da kretati se znači izlaziti iz mogućnosti u čin, pokretalo daje ono što ima pokretanome, ukoliko ga čini da bude u činu. No kako se pokazuje u VIII. Physic., postoji neko posve nepokretno pokretalo, koje se niti po sebi niti po akcidentu ne pokreće, i takvo pokretalo može pokretati uvijek jednoliko kretanje. Postoji pak drugo pokretalo, koje se ne pokreće po sebi, nego se pokreće po akcidentu, i zbog toga ne pokreće uvijek jednoliko kretanje. I takvo je pokretalo duša. Postoji pak drugo pokretalo, koje se po sebi pokreće, naime tijelo. I zato što su drevni naravoslovci vjerovali da ništa ne postoji osim tijelâ, postavili su da se svako pokretalo kreće, i da se duša po sebi kreće, te da je tijelo.
Odgovor na 2. prigovor: nije nužno da sličnost spoznate stvari bude u činu u naravi onoga koji spoznaje, nego ako postoji nešto što je najprije spoznavatelj u mogućnosti a poslije u činu, potrebno je da sličnost spoznatoga ne bude u činu u naravi onoga koji spoznaje, nego samo u mogućnosti; kao što boja nije u činu u zjenici, nego samo u mogućnosti. Stoga nije nužno da u naravi duše bude sličnost tjelesnih stvari u činu; nego da bude u mogućnosti za takve sličnosti. No zato što drevni naravoslovci nisu znali razlikovati između čina i mogućnosti, postavljali su da je duša tijelo radi toga da bi spoznavala tijelo; a radi toga da bi spoznavala sva tijela, da je sastavljena od počela svih tijela.
Odgovor na 3. prigovor: dvostruk je dodir: količinski i moćni. Na prvi način tijelo biva dotaknuto samo od tijela. Na drugi način tijelo može biti dotaknuto od netjelesne stvari koja pokreće tijelo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.