Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 73, a. 2

O Božjem počinku

Prigovor 1. Čini se da Bog sedmoga dana nije otpočinuo od svakoga svojega djela. Veli se naime u Iv 5: „Otac moj sve dosad radi, pa i ja radim“. Nije dakle sedmoga dana otpočinuo od svakoga djela.

Prigovor 2. Nadalje, počinak se protivi kretanju; ili trudu koji se katkad uzrokuje iz kretanja. No Bog je nepokretno i bez truda proizveo svoja djela. Ne treba dakle reći da je sedmoga dana od svoga djela otpočinuo.

Prigovor 3. Ako se kaže da je Bog otpočinuo sedmoga dana zato što je učinio da čovjek otpočine, protiv toga stoji: počinak se suprotstavlja njegovu djelovanju. No ono što se veli: „Bog stvori“ ili „načini ovo ili ono“, ne tumači se da je Bog čovjeka učinio da stvara ili čini. Dakle, ne može se ni prikladno protumačiti tako da se kaže kako je Bog otpočinuo zato što je učinio da čovjek otpočine.

Naprotiv, veli se u Post 2: „I počinu Bog u sedmi dan od svega djela koje bijaše učinio“.

Odgovaram: počinak se u pravom smislu protivi kretanju; i posljedično trudu, koji iz kretanja nastaje. Premda pak kretanje u pravom smislu uzeto pripada tijelima, ipak se ime kretanja također izvodi na duhovne stvari na dva načina. Na jedan način prema tome što se svako djelovanje naziva kretanjem, jer se tako i božanska dobrota na neki način kreće i izlazi u stvari, ukoliko im se priopćuje, kako veli Dionizije u 2. poglavlju De divinis nominibus. Na drugi način želja koja teži za drugim naziva se nekim kretanjem. Stoga se i počinak uzima na dva načina: na jedan način za prestanak djelovanjâ; na drugi način za ispunjenje želje. I na oba se načina veli da je Bog otpočinuo sedmoga dana. Prvo uistinu zato što je sedmoga dana prestao stvarati nova stvorenja, jer ništa poslije nije načinio što na neki način nije prethodilo u prvim djelima, kako je rečeno. Na drugi način prema tome što sam nije trebao sazdane stvari, nego je uživajući u samome sebi blažen. Stoga nakon sazdanja svih djelâ ne veli se da je u svojim djelima otpočinuo, kao da bi ih trebao za svoje blaženstvo, nego je od njih otpočinuo, svakako u samome sebi, jer sam sebi dostaje i ispunja želju svoju. I premda je od vječnosti u samome sebi počivao, ipak to što je poslije sazdanih djela u samome sebi otpočinuo, to pripada sedmomu danu. I to znači od djelâ otpočinuti, kako veli Augustin u De Genesi ad litteram.

Odgovor na 1. prigovor: Bog sve dosad radi, uzdržavajući i upravljajući sazdano stvorenje, a ne novo stvorenje stvarajući.

Odgovor na 2. prigovor: počinak se ne protivi trudu ili kretanju, nego proizvodnji novih stvari i želji koja teži za drugim, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: kao što Bog u samome sebi počiva i uživajući u sebi jest blažen; tako se i mi po samome uživanju u Bogu činimo blaženima. I tako također čini da mi od njegovih i naših djela u njemu samome otpočinemo. Prikladno je dakle tumačenje da se kaže kako je Bog otpočinuo jer čini da mi otpočinemo. No ne valja samo to postaviti, nego je drugo tumačenje poglavitije i ranije.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.