Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 73, a. 3

O blagoslovu i posvećenju ovoga dana

Prigovor 1. Čini se da blagoslov i posvećenje ne pripadaju sedmomu danu. Neko se naime vrijeme obično naziva blagoslovljenim ili svetim zbog nekoga dobra koje se u tom vremenu dogodilo; ili zbog toga što se neko zlo izbjegava; no Bogu ništa ne prirasta niti propada, bilo da djeluje, bilo da od djelovanja prestaje. Dakle, poseban blagoslov i posvećenje ne pripada sedmomu danu.

Prigovor 2. Nadalje, blagoslov se veli od dobrote. No dobro je sklono širenju i priopćavanju samoga sebe, prema Dioniziju. Dakle, više su se trebali blagosloviti dani u kojima je stvorenja proizveo, nego onaj dan u kojemu je od proizvođenja stvorenjâ prestao.

Prigovor 3. Nadalje, gore je pri pojedinim stvorenjima spomenut neki blagoslov, dok je pri pojedinim djelima rečeno: „Vidje Bog da je dobro“. Nije dakle trebalo da se poslije proizvodnje svega sedmi dan blagoslovi.

Naprotiv, veli se u Post 2: „I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u njemu bijaše otpočinuo od svega djela svoga“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, Božji počinak u sedmome danu uzima se na dva načina. Prvo uistinu s obzirom na to što je prestao od stvaranja novih djela, ipak tako da sazdano stvorenje uzdržava i njime upravlja. Na drugi način prema tome što je poslije djelâ otpočinuo u samome sebi. S obzirom dakle na prvo sedmomu danu pripada blagoslov. Jer, kako je gore rečeno, blagoslov pripada umnažanju, odakle je rečeno stvorenjima koja je blagoslovio: „Plodite se i množite“. Umnažanje se pak stvari događa po upravljanju stvorenjem, prema kojemu se iz sličnih rađaju slični. S obzirom pak na drugo sedmomu danu pripada posvećenje. Ponajviše se naime posvećenje bilo čega promatra u tome što u Bogu počiva, stoga se i stvari Bogu posvećene nazivaju svetima.

Odgovor na 1. prigovor: ne posvećuje se sedmi dan stoga što bi Bogu moglo nešto prirasti ili opasti, nego zato što stvorenjima nešto prirasta po umnažanju i počinku u Bogu.

Odgovor na 2. prigovor: u prvih šest dana proizvedene su stvari u svojim prvim uzrocima. No poslije se iz onih prvih uzroka stvari umnažaju i uzdržavaju, što također pripada božanskoj dobroti. Čije se savršenstvo također u tome ponajviše pokazuje što u njoj samoj i on sam počiva, i mi možemo otpočinuti, uživajući u njoj.

Odgovor na 3. prigovor: dobro koje se u pojedinim danima spominje pripada prvoj uspostavi naravi, a blagoslov sedmoga dana pripada rasplođivanju naravi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.