Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 7, a. 2

Je li išta osim njega beskonačno prema biti

Prigovor 1. Čini se da išta drugo osim Boga može biti beskonačno po biti. Moć se naime stvari razmjeruje njezinoj biti. Ako je dakle bit Božja beskonačna, mora biti da njegova moć bude beskonačna. Dakle, može proizvesti beskonačan učinak, budući da se količina moći spoznaje po učinku.

Prigovor 2. Nadalje, sve što ima beskonačnu moć, ima beskonačnu bit. No stvoreni razum ima beskonačnu moć, poima naime opće, što se može protegnuti na beskonačne pojedinačne stvari. Dakle, svaka je stvorena umna supstancija beskonačna.

Prigovor 3. Nadalje, prva je tvar drugo od Boga, kako je gore pokazano. No prva je tvar beskonačna. Dakle, nešto drugo osim Boga može biti beskonačno.

Naprotiv, beskonačno ne može biti iz nekoga počela, kako se kaže u III. Physic. Sve pak što je osim Boga, jest iz Boga kao iz prvoga počela. Dakle, ništa što je osim Boga ne može biti beskonačno.

Odgovaram: nešto osim Boga može biti beskonačno u određenom pogledu, ali ne jednostavno. Ako naime govorimo o beskonačnome prema tome što priliči tvari, bjelodano je da sve što postoji u činu ima neki oblik, i tako je njegova tvar omeđena po obliku. Ali budući da tvar, prema tome što je pod jednim supstancijalnim oblikom, ostaje u mogućnosti prema mnogim akcidentalnim oblicima; ono što je konačno jednostavno, može biti beskonačno u određenom pogledu, poput drveta koje je konačno prema svojemu obliku, no ipak je beskonačno u određenom pogledu, ukoliko je u mogućnosti prema beskonačnim likovima. Ako pak govorimo o beskonačnome prema tome što odgovara obliku, tako je bjelodano da su ona bića čiji su oblici u tvari jednostavno konačna, i nipošto beskonačna. Ako pak postoje neki stvoreni oblici koji nisu primljeni u tvar, nego su po sebi opstojeći, kako neki misle o anđelima, bit će uistinu beskonačni u određenom pogledu, ukoliko takvi oblici nisu omeđeni niti suženi po nekoj tvari; no budući da stvoreni oblik koji tako opstoji ima bitak, a nije svoj bitak, nužno je da sam njegov bitak bude primljen i sužen na određenu narav. Stoga ne može biti beskonačan jednostavno.

Odgovor na 1. prigovor: to je protiv pojma stvorenoga, da bit stvari bude sam njezin bitak, jer opstojeći bitak nije stvoreni bitak; stoga je protiv pojma stvorenoga da bude jednostavno beskonačno. Kao što dakle Bog, premda ima beskonačnu moć, ne može ipak učiniti nešto nestvorenim (to bi naime bilo da protuslovlja budu ujedno); tako ne može učiniti nešto beskonačnim jednostavno.

Odgovor na 2. prigovor: to samo što se moć razuma proteže na neki način na beskonačne stvari, proizlazi iz toga što je razum oblik koji nije u tvari; nego ili posve odvojen, kakve su supstancije anđelâ; ili u najmanju ruku umna moć, koja nije čin nekoga organa, u umnoj duši spojenoj s tijelom.

Odgovor na 3. prigovor: prva tvar ne postoji u naravi stvari po samoj sebi, budući da nije biće u činu, nego samo u mogućnosti; stoga je radije nešto sustvoreno nego stvoreno. Pa ipak prva tvar, čak i prema mogućnosti, nije beskonačna jednostavno, nego u određenom pogledu, jer se njezina mogućnost ne proteže osim na naravne oblike.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.