Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 7, a. 1

Je li Bog beskonačan

Prigovor 1. Čini se da Bog nije beskonačan. Sve je naime beskonačno nesavršeno, jer ima pojam dijela i tvari, kako se kaže u III. Physic. No Bog je najsavršeniji. Dakle, nije beskonačan.

Prigovor 2. Nadalje, prema Filozofu u I. Physic., konačno i beskonačno priliče količini. No u Bogu nema količine, budući da nije tijelo, kako je gore pokazano. Dakle, ne priliči mu biti beskonačan.

Prigovor 3. Nadalje, ono što je tako ovdje da nije drugdje, konačno je prema mjestu; dakle, ono što je tako ovo da nije drugo, konačno je prema supstanciji. No Bog je ovo, i nije drugo, nije naime kamen niti drvo. Dakle, Bog nije beskonačan prema supstanciji.

Naprotiv, Damaščanin kaže da je „Bog beskonačan i vječan i neopisan“.

Odgovaram: svi drevni filozofi pripisuju beskonačno prvomu počelu, kako se kaže u III. Physic., i to razumno, razmatrajući kako stvari istječu od prvoga počela u beskonačnost. No budući da su neki pogriješili oko naravi prvoga počela, bilo je dosljedno da pogriješe oko njegove beskonačnosti. Budući da su naime kao prvo počelo postavljali tvar, dosljedno su prvomu počelu pripisali tvarnu beskonačnost; govoreći da je neko beskonačno tijelo prvo počelo stvari. Treba dakle uzeti u obzir da se nešto naziva beskonačnim po tome što nije ograničeno. Ograničuje se pak na neki način i tvar po obliku, i oblik po tvari. Tvar uistinu po obliku, ukoliko je tvar, prije nego što primi oblik, u mogućnosti prema mnogim oblicima, no kada primi jedan, omeđena je po njemu. Oblik se pak ograničuje po tvari, ukoliko je oblik, u sebi razmatran, zajednički mnogima, no po tome što se prima u tvari, biva oblik određeno ove stvari. Tvar se pak usavršuje po obliku po kojemu se ograničuje, i stoga beskonačno prema tome što se pripisuje tvari ima pojam nesavršenoga; jest naime takoreći tvar koja nema oblik. Oblik se pak ne usavršuje po tvari, nego se radije po njoj njegova širina suzuje; stoga beskonačno prema tome što se drži s obzirom na oblik koji nije određen po tvari ima pojam savršenoga. Ono pak što je ponajviše formalno od svega, jest sam bitak, kako je iz prethodnoga očito. Budući dakle da božanski bitak nije bitak primljen u nekome, nego je on sam svoj opstojeći bitak, kako je gore pokazano; bjelodano je da je sam Bog beskonačan i savršen.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je jasan odgovor na prvo.

Odgovor na 2. prigovor: granica je količine kao njezin oblik, čiji je znak to što je lik, koji se sastoji u omeđenju količine, određeni oblik oko količine. Stoga je beskonačno koje priliči količini beskonačno koje se drži s obzirom na tvar, a takvo se beskonačno ne pripisuje Bogu, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: samim time što je Božji bitak po sebi opstojeći a ne primljen u nekome, ukoliko se naziva beskonačnim, razlikuje se od svih drugih stvari, i druge se stvari uklanjaju od njega; kao što bi se, kada bi postojala opstojeća bjelina, samim time što ne bi bila u drugome, razlikovala od svake bjeline koja postoji u subjektu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.