I, q. 68, a. 3
Dijeli li svod vode od voda
Prigovor 1. Čini se da svod ne dijeli vode od voda. Jednoga je naime tijela prema vrsti jedno naravno mjesto. No svaka je voda svakoj vodi iste vrste, kako veli Filozof. Ne treba dakle vode od voda razlikovati prema mjestu.
Prigovor 2. Ako se kaže da su one vode koje su iznad svoda druge vrste od voda koje su pod svodom, protiv toga stoji: ono što je prema vrsti različito ne treba ništa drugo što bi ga razlikovalo. Ako se dakle gornje i donje vode razlikuju vrstom, svod ih ne razlikuje jedne od drugih.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da vode od voda razlikuje ono što s obiju strana biva dotaknuto vodama; kao kad se neki zid sagradi usred rijeke. Bjelodano je pak da donje vode ne dopiru sve do svoda. Dakle, svod ne dijeli vode od voda.
Naprotiv, veli se u Post 1: „Neka bude svod usred voda i neka dijeli vode od voda!“
Odgovaram: netko bi, razmatrajući površno slovo Knjige Postanka, mogao začeti takvu predodžbu prema stavu nekih starih filozofa. Neki su naime postavili da je voda neko beskonačno tijelo i počelo svih drugih tijela. Tu bi pak neizmjernost voda netko mogao shvatiti u imenu bezdana, kada se veli da su tmine bile nad licem bezdana. Postavljahu također da ovo osjetilno nebo koje vidimo ne sadrži unutar sebe sva tjelesna bića, nego da postoji beskonačno tijelo voda iznad neba. I tako bi netko mogao reći da nebeski svod dijeli vanjske vode od unutarnjih voda, to jest od svih tijela koja se sadrže ispod neba, čijim su počelom postavljali vodu. Ali budući da se taj stav pravim razlozima otkriva neistinitim, ne treba reći da je to smisao Pisma. Nego valja razmotriti da je Mojsije govorio neukom narodu, prilagođujući se čijoj slabosti im je predložio samo ono što se osjetilu bjelodano očituje. Svi pak, ma kako bili neuki, osjetilom zamjećuju da su zemlja i voda tijela. Za zrak pak ne opažaju svi da je tijelo, u tolikoj mjeri da su čak neki filozofi rekli kako je zrak ništa, nazivajući prostor ispunjen zrakom prazninom. I stoga Mojsije o vodi i zemlji izričito spominje, a zrak izričito ne imenuje, kako neukima ne bi predložio nešto nepoznato. Da bi ipak sposobnima izrazio istinu, daje priliku za razumijevanje zraka, označujući ga kao pripojena vodi kada veli da su tmine bile nad licem bezdana; po čemu se daje razumjeti da je nad licem vode neko prozirno tijelo koje je podloga svjetla i tmina. Tako se dakle, bilo da pod svodom razumijevamo nebo u kojemu su zvijezde, bilo oblačno prostranstvo zraka, prikladno veli da svod dijeli vode od voda, ukoliko se pod vodom označuje bezoblična tvar; ili ukoliko se sva prozirna tijela razumijevaju pod imenom vodâ. Zvjezdano naime nebo razlikuje donja prozirna tijela od gornjih. A oblačni zrak razlikuje gornji dio zraka, u kojemu nastaju kiše i slične pojave, od donjega dijela zraka, koji se spaja s vodom i razumijeva se pod imenom vodâ.
Odgovor na 1. prigovor: ako se pod svodom razumijeva zvjezdano nebo, gornje vode nisu iste vrste s donjima. Ako se pak pod svodom razumijeva oblačni zrak, tada su obje vode iste vrste. I tada se dodjeljuju dva mjesta vodama ne po istom razlogu; nego je gornje mjesto mjesto nastanka vodâ, a donje je mjesto mjesto njihova mirovanja.
Odgovor na 2. prigovor: ako se uzmu vode različite prema vrsti, za svod se veli da dijeli vode od voda ne kao uzrok koji vrši diobu, nego kao granica obiju voda.
Odgovor na 3. prigovor: Mojsije, zbog nevidljivosti zraka i sličnih tijela, sva takva tijela obuhvaća pod imenom vode. I tako je bjelodano da su s obiju strana svoda, kako god bio uzet, vode.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.