I, q. 68, a. 2
Jesu li neke vode iznad svoda
Prigovor 1. Čini se da vode nisu iznad svoda. Voda je naime po naravi teška. Vlastito pak mjesto teškoga nije biti gore, nego samo dolje. Dakle, vode nisu iznad svoda.
Prigovor 2. Nadalje, po naravi je voda tekuća. No ono što je tekuće ne može stajati na okruglom tijelu, kako je bjelodano iz iskustva. Dakle, budući da je svod okruglo tijelo, voda ne može biti iznad svoda.
Prigovor 3. Nadalje, voda, budući da je element, usmjerena je na nastanak miješanoga tijela; kao što je nesavršeno usmjereno na savršeno. No iznad svoda nije mjesto miješanja, nego iznad zemlje. Dakle, uzalud bi voda bila iznad svoda. Ništa pak u djelima Božjim nije uzalud. Dakle, vode nisu iznad svoda.
Naprotiv, veli se u Post 1 da „rastavi vode koje su bile nad svodom od onih koje su bile pod svodom“.
Odgovaram: kako Augustin veli, u II. knjizi De Genesi ad litteram, „veći je autoritet ovoga Pisma nego sva sposobnost ljudskoga uma. Stoga kako god i kakve god vode ondje bile, da one ipak ondje jesu, nimalo ne sumnjamo“. Kakve pak jesu one vode, ne određuju svi na isti način. Origen naime veli da su one vode koje su nad nebesima duhovne supstancije, odakle se u Ps 148 veli: „Vode koje su nad nebesima, neka hvale ime Gospodnje“; i u Dn 3: „Blagoslivljajte, sve vode što ste nad nebesima, Gospodina“. Ali na to odgovara Bazilije, u 3. homiliji u Hexaemeron, da se to ne veli zato što bi vode bile razumna stvorenja; nego zato što „njihovo razmatranje, kad ga razborito motre oni koji imaju razum, dovršuje proslavu Stvoritelja“. Odatle se na istome mjestu isto veli o ognju i tuči i tome sličnom, za što je očito da nisu razumna stvorenja. Valja dakle reći da su to tjelesne vode. No kakve vode jesu, valja različito odrediti prema različitom mišljenju o svodu. Ako se naime pod svodom razumijeva zvjezdano nebo za koje se postavlja da je od naravi četiriju elemenata, jednakim će se razlogom i za vode koje su nad nebesima moći vjerovati da su iste naravi s elementarnim vodama. Ako se pak pod svodom razumijeva zvjezdano nebo koje nije od naravi četiriju elemenata, tada ni one vode koje su iznad svoda neće biti od naravi elementarnih voda; nego kao što se, prema Strabonu, empirejsko nebo naziva ognjenim samo zbog sjaja, tako će se drugo nebo nazvati vodenim samo zbog prozirnosti, a ono je iznad zvjezdanoga neba. Pod pretpostavkom također da je svod druge naravi pored četiriju elemenata, još se može reći da dijeli vode ako pod vodom ne razumijevamo element vode, nego bezobličnu tvar tijelâ, kako veli Augustin, u De Genesi contra Manichaeos, jer prema tome, što god je među tijelima, dijeli vode od voda. Ako se pak pod svodom razumijeva dio zraka u kojemu se zgušnjavaju oblaci, tako vode koje su iznad svoda jesu vode koje se, u paru rastvorene, uzdižu iznad nekoga dijela zraka, a iz kojih nastaju kiše. Reći naime da se vode rastvorene u paru uzdižu iznad zvjezdanoga neba, kako su neki rekli čije mišljenje Augustin dotiče u II. knjizi De Genesi ad litteram, posve je nemoguće. Bilo zbog čvrstoće neba. Bilo zbog srednjega područja ognja, koje bi takve pare uništilo. Bilo zato što je mjesto kamo se kreću lake i rijetke stvari ispod udubljenja mjesečeve kugle. Bilo također zato što je osjetilno očito da se pare ne uzdižu sve do vrhova nekih planina. Ono što također govore o razrjeđivanju tijela u beskonačnost, zbog toga što je tijelo u beskonačnost djeljivo, isprazno je. Naravno se naime tijelo ne dijeli niti se razrjeđuje u beskonačnost, nego do određene granice.
Odgovor na 1. prigovor: nekima se čini da onaj prigovor valja riješiti time što se vode, premda su po naravi teške, ipak božanskom snagom drže nad nebesima. Ali ovo rješenje Augustin isključuje, u II. knjizi De Genesi ad litteram, govoreći da „sada dolikuje istraživati kako je Bog uspostavio naravi stvari, a ne što u njima za čudo svoje moći hoće učiniti“. Stoga valja reći drukčije: da je prema dvama posljednjim mišljenjima o vodama i svodu rješenje bjelodano iz prethodnoga. Prema prvome pak mišljenju valja postaviti drukčiji poredak u elementima nego što ga postavlja Aristotel; tako da neke guste vode budu oko zemlje, a neke tanke oko neba; da se tako one odnose prema nebu kao što se ove odnose prema zemlji. Ili da se pod vodom razumijeva tvar tijelâ, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: i na drugi prigovor rješenje je bjelodano iz prethodnoga prema dvama posljednjim mišljenjima. Prema prvome pak Bazilije odgovara dvostruko. Na jedan način, zato što nije nužno da sve što se u udubljenome dijelu čini okruglim bude također gore okruglo prema ispupčenom dijelu. Drugo, zato što vode koje su nad nebesima nisu tekuće, nego su kao ledenom čvrstoćom oko neba učvršćene. Stoga ih neki i nazivaju kristalnim nebom.
Odgovor na 3. prigovor: prema trećemu mišljenju vode su iznad svoda uzdignute u pari radi koristi od kiša. Prema drugome pak mišljenju vode su iznad svoda, to jest nebo posve prozirno bez zvijezda. Koje neki postavljaju kao prvo pokretano, koje okreće čitavo nebo dnevnim gibanjem, da bi dnevnim gibanjem činilo neprekinutost rađanja, kao što nebo u kojemu su zvijezde, gibanjem koje je duž zodijaka, čini različitost rađanja i propadanja, približavanjem i udaljavanjem, te različitim utjecajima zvijezda. Prema prvome pak mišljenju vode su ondje, kako Bazilije veli, radi ublažavanja topline nebeskih tijela. Čiji su znak neki uzeli, kako Augustin veli, u tome što je Saturnova zvijezda, zbog blizine gornjih voda, najhladnija.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.