Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 68, a. 1

Je li svod načinjen drugoga dana

Prigovor 1. Čini se da svod nije načinjen drugoga dana. Veli se naime u Post 1: „I nazva Bog svod nebom“. No nebo je načinjeno prije svakoga dana, kako je očito kada se veli: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“. Dakle, svod nije načinjen drugoga dana.

Prigovor 2. Nadalje, djela šest dana raspoređuju se prema poretku božanske mudrosti. No ne bi dolikovalo božanskoj mudrosti da kasnije načini ono što je po naravi ranije. Svod je pak po naravi raniji od vode i zemlje, o kojima se ipak spominje prije oblikovanja svjetla, koje je bilo prvoga dana. Nije dakle svod načinjen drugoga dana.

Prigovor 3. Nadalje, sve što je načinjeno tijekom šest dana oblikovano je iz tvari koja je prije stvorena prije svakoga dana. No svod nije mogao biti oblikovan iz prethodno postojeće tvari, jer bi tako bio nastavljiv i raspadljiv. Dakle, svod nije načinjen drugoga dana.

Naprotiv, veli se u Post 1: „I reče Bog: ‚Neka bude svod!‘“ I poslije slijedi: „I bi večer i bi jutro, dan drugi“.

Odgovaram: kako Augustin poučava, u ovakvim pitanjima valja obdržavati dvoje. Prvo uistinu, da se istina Pisma nepokolebljivo drži. Drugo, budući da se božansko Pismo može tumačiti na više načina, da nitko ne prione uz neko tumačenje tako isključivo da, ako se sigurnim razlogom utvrdi kako je ono neistinito, netko uobrazi tvrditi da je to smisao Pisma; kako nevjernici ne bi zbog toga ismijavali Pismo i kako im se ne bi zapriječio put vjerovanja. Valja dakle znati da se to što se čita kako je svod načinjen drugoga dana može razumjeti na dva načina. Na jedan način, o svodu na kojemu su zvijezde. I prema tome valja nam različito tumačiti prema različitim mišljenjima ljudi o svodu. Neki su naime rekli da je onaj svod sastavljen od elemenata. I to je bilo Empedoklovo mišljenje; koji je ipak rekao da je ono tijelo stoga nerazrješivo jer u njegovu sastavu nije bilo borbe, nego samo prijateljstvo. Drugi su pak rekli da je svod od naravi četiriju elemenata, ne kao sastavljen od elemenata, nego kao jednostavan element. I to je bilo mišljenje Platona, koji je postavio da je nebesko tijelo element vatre. Drugi su pak rekli da nebo nije od naravi četiriju elemenata, nego da je peto tijelo, pored četiriju elemenata. I to je mišljenje Aristotela. Prema prvome dakle mišljenju moglo bi se jednostavno dopustiti da je svod načinjen drugoga dana, čak i prema svojoj supstanciji. Jer djelu stvaranja pripada proizvesti samu supstanciju elemenata, a djelu razlikovanja i ukrašavanja pripada oblikovati neke stvari iz već postojećih elemenata. Prema Platonovu pak mišljenju nije prikladno vjerovati da je svod prema svojoj supstanciji načinjen drugoga dana. Jer načiniti svod, prema tome, znači proizvesti element vatre. A proizvodnja elemenata pripada djelu stvaranja, prema onima koji postavljaju da bezobličnost tvari vremenski prethodi oblikovanju, jer oblici elemenata jesu oni koji prvi dolaze tvari. Mnogo se pak manje prema Aristotelovu mišljenju može postaviti da je svod prema svojoj supstanciji proizveden drugoga dana, ukoliko se pod tim danima označuje vremenski slijed. Jer nebo, budući da je po svojoj naravi neraspadljivo, ima tvar koja ne može biti podvrgnuta drugome obliku; stoga je nemoguće da je svod načinjen iz tvari koja je prije vremenski postojala. Stoga proizvodnja supstancije svoda pripada djelu stvaranja. No neko njegovo oblikovanje, prema ovim dvama mišljenjima, pripada djelu drugoga dana, kao što i Dionizije veli, u 4. poglavlju De divinis nominibus, da je sunčevo svjetlo bilo bezoblično u prva tri dana, a poslije je četvrtoga dana oblikovano. Ako se pak pod ovim danima ne označuje vremenski slijed, nego samo poredak naravi, kako Augustin hoće; ništa neće priječiti reći, prema bilo kojemu od ovih mišljenja, da oblikovanje prema supstanciji svoda pripada drugome danu. Može se pak razumjeti i na drugi način: da se pod svodom za koji se čita da je načinjen drugoga dana ne razumijeva onaj svod na kojemu su učvršćene zvijezde, nego onaj dio zraka u kojemu se zgušnjavaju oblaci. A naziva se svodom zbog zbijenosti zraka u tom dijelu, jer ono što je zbijeno i čvrsto, naziva se čvrstim tijelom, za razliku od matematičkoga tijela, kako veli Bazilije. I prema ovome tumačenju ništa proturječno ne slijedi za bilo koje mišljenje. Stoga Augustin, u II. knjizi De Genesi ad litteram, hvaleći ovo tumačenje, veli: „Ovo razmatranje smatram nadasve dostojnim hvale; jer ono što je rečeno niti je protiv vjere, a uz predočeni dokaz lako se može vjerovati“.

Odgovor na 1. prigovor: prema Krizostomu, Mojsije je najprije sažeto rekao što je Bog učinio, prethodno stavivši: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“, a poslije je po dijelovima razložio. Kao kad bi netko rekao: „Ovaj je graditelj načinio ovu kuću“, a poslije dodao: „Najprije je načinio temelje, a poslije je podigao zidove, treće je stavio krov“. I tako ne moramo razumijevati drugo nebo kada se veli: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“, i kada se veli da je drugoga dana načinjen svod. Može se također reći da je jedno nebo za koje se čita da je u početku stvoreno, a drugo za koje se čita da je načinjeno drugoga dana. I to na različite načine. Naime, prema Augustinu, nebo za koje se čita da je načinjeno prvoga dana jest bezoblična duhovna narav, a nebo za koje se čita da je načinjeno drugoga dana jest tjelesno nebo. Prema Bedi pak i Strabonu, nebo za koje se čita da je načinjeno prvoga dana jest empirejsko nebo, a svod za koji se čita da je načinjen drugoga dana jest zvjezdano nebo. Prema Damaščaninu pak, nebo za koje se čita da je načinjeno prvoga dana jest neko kuglasto nebo bez zvijezda, o kojemu govore filozofi, govoreći da je ono deveta sfera i prvo pokretano, koje se giba dnevnim gibanjem; a pod svodom načinjenim drugoga dana razumijeva se zvjezdano nebo. Prema drugome pak tumačenju, koje Augustin dotiče, nebo načinjeno prvoga dana jest i samo zvjezdano nebo, a pod svodom načinjenim drugoga dana razumijeva se prostranstvo zraka u kojemu se zgušnjavaju oblaci, koje se također dvoznačno naziva nebom. I stoga se, da bi se označila dvoznačnost, izričito veli: „I nazva Bog svod nebom“; kao što je i gore rekao: „I nazva svjetlost danom“ (jer se dan uzima i za razdoblje od dvadeset i četiri sata). I isto valja opaziti u drugome, kako rabin Mojsije veli.

Odgovor na 2. prigovor: na drugi i treći prigovor rješenje je očito iz gore rečenoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.