I, q. 68, a. 4
Postoji li samo jedno nebo, ili više njih
Prigovor 1. Čini se da postoji samo jedno nebo. Nebo se naime dijeli nasuprot zemlji kada se veli: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“. No zemlja je samo jedna. Dakle, i nebo je samo jedno.
Prigovor 2. Nadalje, sve što se sastoji od svoje čitave tvari samo je jedno. No nebo je takvo, kako dokazuje Filozof u I. knjizi De caelo. Dakle, nebo je samo jedno.
Prigovor 3. Nadalje, što god se o mnogima izriče jednoznačno, izriče se o njima prema jednome zajedničkom pojmu. No ako ima više nebesa, nebo se izriče jednoznačno o mnogima; jer ako se izriče dvoznačno, ne bi se u pravom smislu govorilo o više nebesa. Treba dakle, ako se govori o više nebesa, postojati neki zajednički pojam prema kojemu se nazivaju nebesima. Ovaj se pak ne može odrediti. Ne treba dakle govoriti da ima više nebesa.
Naprotiv, veli se u Ps 148: „Hvalite ga, nebesa nad nebesima!“
Odgovaram: o tome se čini da postoji neka razlika između Bazilija i Krizostoma. Krizostom naime veli da nema osim jednoga neba; i to što se veli u množini: „nebesa nad nebesima“, to je zbog svojstva hebrejskoga jezika, u kojemu je uobičajeno da se nebo označuje samo u množini; kao što ima i mnogo imenica u latinskom koje nemaju jednine. Bazilije pak, i Damaščanin slijedeći njega, vele da ima više nebesa. No ta je razlika više u izrazu nego u stvari. Krizostom naime jednim nebom naziva čitavo tijelo koje je iznad zemlje i vode, jer se i ptice koje lete u zraku nazivaju stoga pticama nebeskim. No budući da u tom tijelu postoje mnoga razlikovanja, zbog toga je Bazilije postavio više nebesa. Da bi se dakle spoznalo razlikovanje nebesa, valja razmotriti da se o nebu govori na tri načina u Pismima. Katkad se naime veli u pravom i naravnom smislu. I tako se nebom naziva neko uzvišeno tijelo, i svijetlo u činu ili u mogućnosti, i po naravi neraspadljivo. I prema tome postavljaju se tri neba. Prvo posve svijetlo, koje nazivaju empirejskim. Drugo posve prozirno, koje nazivaju vodenim ili kristalnim nebom. Treće dijelom prozirno, a dijelom svijetlo u činu, koje nazivaju zvjezdanim nebom, a dijeli se na osam sfera, naime na sferu nepomičnih zvijezda i sedam sfera planeta; koje se mogu nazvati osam nebesa. Na drugi način nebo se naziva po sudioništvu nekoga svojstva nebeskoga tijela, naime uzvišenosti i svjetlosti u činu ili u mogućnosti. I tako čitav onaj prostor koji je od voda sve do mjesečeve kugle Damaščanin postavlja kao jedno nebo, nazivajući ga zračnim. I tako su, prema njemu, tri neba: zračno, zvjezdano i drugo više, o kojemu razumijeva to što se za apostola čita da je bio ponesen sve do trećega neba. No budući da taj prostor sadrži dva elementa, naime vatru i zrak, i u svakome se od njih spominje gornje i donje područje; stoga Raban to nebo dijeli na četiri, najviše područje vatre nazivajući ognjenim nebom; niže pak područje olimpskim nebom, prema visini neke planine koja se zove Olimp; najviše pak područje zraka nazvao je eterskim nebom, zbog zapaljenja; a niže područje zračnim nebom. I tako, kada se ova četiri neba pribroje trima gornjima, biva u svemiru, prema Rabanu, sedam tjelesnih nebesa. Na treći se način nebo naziva metaforički. I tako se katkad samo Presveto Trojstvo naziva nebom, zbog svoje duhovne uzvišenosti i svjetla. O kojemu se nebu tumači da je đavao rekao: „Uzaći ću na nebo“, to jest do jednakosti s Bogom. Katkad se također duhovna dobra u kojima je nagrada svetih, zbog njihove uzvišenosti, nazivaju nebesima; gdje se veli: „Plaća je vaša velika na nebesima“, kako Augustin tumači. Katkad se pak tri roda nadnaravnih viđenja, naime tjelesnoga, maštovnoga i razumskoga, nazivaju trima nebesima. O kojima Augustin tumači da je Pavao bio ponesen sve do trećega neba.
Odgovor na 1. prigovor: zemlja se odnosi prema nebu kao središte prema kružnici. Oko jednoga pak središta može biti mnogo kružnica. Stoga, premda postoji jedna zemlja, postavlja se više nebesa.
Odgovor na 2. prigovor: onaj razlog vrijedi o nebu ukoliko označuje cjelinu tjelesnih stvorenja. Tako je naime samo jedno nebo.
Odgovor na 3. prigovor: u svim se nebesima zajednički nalazi uzvišenost i neka svjetlost, kako je bjelodano iz rečenoga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.