I, q. 65, a. 2
Je li načinjeno radi Božje dobrote
Prigovor 1. Čini se da tjelesno stvorenje nije načinjeno radi Božje dobrote. Veli se naime u Mudr 1: „Stvori Bog da sve opstane“. Dakle, sve je stvoreno radi vlastitoga bitka, a ne radi Božje dobrote.
Prigovor 2. Nadalje, dobro ima značaj svrhe. Dakle, ono što je više dobro u stvarima svrha je manjega dobra. No duhovno se stvorenje uspoređuje s tjelesnim kao veće dobro s manjim dobrom. Dakle, tjelesno je stvorenje radi duhovnoga, a ne radi Božje dobrote.
Prigovor 3. Nadalje, pravednost ne daje nejednako osim nejednakima. No Bog je pravedan. Dakle, prije svake nejednakosti koju je Bog stvorio postoji nejednakost koju Bog nije stvorio. No nejednakost koju Bog nije stvorio ne može postojati osim one koja je iz slobodne volje. Dakle, svaka nejednakost slijedi iz različitih pokreta slobodne volje. No tjelesna su stvorenja nejednaka duhovnima. Dakle, tjelesna su stvorenja načinjena radi nekih pokreta slobodne volje, a ne radi Božje dobrote.
Naprotiv, veli se u Izr 16: „Sve je Gospodin načinio radi samoga sebe“.
Odgovaram: Origen je postavio da tjelesno stvorenje nije načinjeno iz prve Božje nakane, nego za kaznu duhovnoga stvorenja koje griješi. Postavio je naime da je Bog u početku načinio samo duhovna stvorenja, i sva jednaka. Od kojih su se neka, budući da su bila slobodne volje, obratila k Bogu, i prema mjeri obraćenja zadobila veći ili manji stupanj, ostajući u svojoj jednostavnosti. Neka pak, odvraćena od Boga, vezana su za različita tijela prema načinu odvraćanja od Boga. Koji je pak stav zabludan. Prvo uistinu zato što se protivi Pismu, koje, ispripovijedavši stvaranje bilo koje vrste tjelesnoga stvorenja, dodaje: „I vidje Bog da je to dobro“; kao da veli da je svaka pojedina stvar stoga načinjena jer je dobro da ona jest. Prema Origenovu pak mišljenju tjelesno je stvorenje načinjeno ne zato što je dobro da ono jest, nego da se kazni tuđe zlo. Drugo, jer bi slijedilo da je uređenje tjelesnoga svijeta kakvo je sada nastalo slučajno. Ako je naime tijelo sunca stoga takvo načinjeno da bi odgovaralo kažnjavanju nekoga grijeha duhovnoga stvorenja; kad bi više duhovnih stvorenja slično sagriješilo kao ono radi čijega kažnjavanja grijeha postavlja da je stvoreno sunce, slijedilo bi da bi u svijetu bilo više sunaca. I isto bi vrijedilo za ostalo. To je pak posve neprikladno. Stoga, uklonivši ovaj stav kao zabludan, valja razmotriti da se od svih stvorenja uspostavlja čitav svemir kao cjelina iz dijelova. Ako pak želimo odrediti svrhu neke cjeline i njezinih dijelova, naći ćemo prvo uistinu da su pojedini dijelovi radi svojih radnji; kao oko radi gledanja. Drugo pak da je manje plemenit dio radi plemenitijega; kao osjetilo radi razuma, i pluća radi srca. Treće pak da su svi dijelovi radi savršenstva cjeline, kao i tvar radi oblika, jer dijelovi su kao tvar cjeline. Nadalje pak, čitav je čovjek radi neke izvanjske svrhe, na primjer da uživa u Bogu. Tako je dakle i u dijelovima svemira: svako je pojedino stvorenje radi svojega vlastitog čina i savršenstva. Drugo pak, manje plemenita stvorenja jesu radi plemenitijih, kao što su stvorenja koja su ispod čovjeka radi čovjeka. Nadalje pak, pojedina su stvorenja radi savršenstva čitavoga svemira. Nadalje pak, čitav se svemir sa svojim pojedinim dijelovima usmjeruje u Boga kao u svrhu, ukoliko se u njima po nekom nasljedovanju prikazuje božanska dobrota na slavu Božju; premda razumna stvorenja na poseban način povrh ovoga imaju Boga kao svrhu, kojega mogu dosegnuti svojim djelovanjem, spoznajući i ljubeći. I tako je očito da je božanska dobrota svrha svih tjelesnih stvari.
Odgovor na 1. prigovor: u ovome samome što neko stvorenje ima bitak, prikazuje božanski bitak i njegovu dobrotu. I stoga time što je Bog stvorio sve da opstane, ne isključuje se da je stvorio sve radi svoje dobrote.
Odgovor na 2. prigovor: bliža svrha ne isključuje konačnu svrhu. Stoga time što je tjelesno stvorenje načinjeno na neki način radi duhovnoga, ne uklanja se to da je načinjeno radi Božje dobrote.
Odgovor na 3. prigovor: jednakost pravednosti ima mjesta u uzvraćanju, pravedno je naime da se jednakima jednako uzvrati. No nema mjesta u prvotnoj uspostavi stvari. Kao što naime graditelj kamenje istoga roda stavlja u različite dijelove zdanja bez nepravde, ne zbog neke prethodne različitosti u kamenju, nego gledajući na savršenstvo čitavoga zdanja, kojega ne bi bilo kad se kamenje ne bi na različit način u zdanju smjestilo; tako je i Bog od početka, da bi bilo savršenstvo u svemiru, uspostavio različita i nejednaka stvorenja, prema svojoj mudrosti, bez nepravde, bez ikakve ipak pretpostavljene različitosti zasluga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.