Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 65, a. 1

Potječe li tjelesno stvorenje od Boga

Prigovor 1. Čini se da tjelesno stvorenje ne potječe od Boga. Veli se naime u Prop 3: „Naučih da sve što je Bog načinio ostaje dovijeka“. No vidljiva tijela ne ostaju dovijeka, veli se naime u 2 Kor 4: „Ono što se vidi vremenito je, a što se ne vidi vječno je“. Dakle, Bog nije načinio vidljiva tijela.

Prigovor 2. Nadalje, u Post 1 veli se: „I vidje Bog sve što je načinio, i bijaše veoma dobro“. No tjelesna su stvorenja zla, jer ih u mnogome doživljavamo štetnima, kako je očito u mnogim zmijama, u sunčevoj žegi i tome sličnome; a nešto se stoga naziva zlim jer šteti. Tjelesna dakle stvorenja ne potječu od Boga.

Prigovor 3. Nadalje, ono što potječe od Boga ne odvraća od Boga, nego vodi k njemu. No tjelesna stvorenja odvraćaju od Boga, odakle apostol veli, u 2 Kor 4: „Nama koji ne promatramo ono što se vidi“. Dakle, tjelesna stvorenja ne potječu od Boga.

Naprotiv, veli se u Ps 145: „Koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima“.

Odgovaram: stav je nekih krivovjeraca da ove vidljive stvari nisu stvorene od dobroga Boga, nego od zloga počela. I za dokaz svoje zablude uzimaju ono što apostol veli u 2 Kor 4: „Bog ovoga svijeta oslijepi umove nevjernika“. Ovaj je pak stav posve nemoguć. Ako se naime različite stvari u nečemu ujedinjuju, nužno je da postoji neki uzrok ovoga ujedinjenja, jer se različite stvari po sebi ne ujedinjuju. I odatle je da, kad god se u različitim stvarima nalazi nešto jedno, nužno je da te različite stvari ono jedno primaju od nekoga jednoga uzroka; kao što različita topla tijela imaju toplinu od vatre. Ovo pak što je bitak zajednički se nalazi u svim stvarima, ma kako različite bile. Nužno je dakle da postoji jedno počelo bitka, od kojega bitak imaju sve stvari koje na bilo koji način jesu, bilo da su nevidljive i duhovne, bilo da su vidljive i tjelesne. Đavao se pak naziva bogom ovoga svijeta ne po stvaranju, nego zato što mu oni koji svjetovno žive služe; onim načinom govora kojim apostol govori u Fil 3: „Kojima je bog trbuh“.

Odgovor na 1. prigovor: sva stvorenja Božja prema nečemu ostaju dovijeka, barem s obzirom na tvar, jer se stvorenja nikada neće pretvoriti u ništa, čak i ako su raspadljiva. No koliko se stvorenja više približavaju Bogu, koji je posve nepokretan, toliko su nepokretnija. Raspadljiva naime stvorenja ostaju zauvijek s obzirom na tvar, no mijenjaju se s obzirom na supstancijalni oblik. Neraspadljiva pak stvorenja ostaju uistinu s obzirom na supstanciju, ali su promjenjiva s obzirom na drugo, na primjer s obzirom na mjesto, kao nebeska tijela; ili s obzirom na težnje, kao duhovna stvorenja. To pak što apostol veli: „Ono što se vidi vremenito je“, premda je istinito i s obzirom na same stvari u sebi promatrane, ukoliko je svako vidljivo stvorenje podložno vremenu bilo prema svojemu bitku bilo prema svojemu kretanju; ipak apostol namjerava govoriti o vidljivim stvarima ukoliko su čovjekove nagrade. Čovjekove naime nagrade koje su u ovim vidljivim stvarima vremenito prolaze, a one koje su u nevidljivim stvarima ostaju dovijeka. Stoga je i gore prethodno rekao: „Zaradit će nam vječno breme slave“.

Odgovor na 2. prigovor: tjelesno je stvorenje prema svojoj naravi dobro, no nije opće dobro, nego je neko pojedinačno i skučeno dobro, prema kojoj pojedinačnosti i skučenosti u njemu slijedi oprečnost, po kojoj se jedno protivi drugome, premda je oboje u sebi dobro. Neki pak, procjenjujući stvari ne iz njihove naravi, nego iz svoje vlastite koristi, što god im je štetno smatraju jednostavno zlim, ne razmatrajući da ono što je jednome štetno s obzirom na nešto, ili drugome ili istome s obzirom na nešto jest korisno. Što nipošto ne bi bilo kad bi po sebi tijela bila zla i štetna.

Odgovor na 3. prigovor: stvorenja, što se njih samih tiče, ne odvraćaju od Boga, nego vode k njemu, jer „nevidljive se Božje savršenosti po stvorenome svijetu razumom spoznaju“, kako se veli u Rim 1. No to što odvraćaju od Boga, to je zbog krivnje onih koji se njima nerazumno služe. Stoga se veli u Mudr 14 da „stvorenja postadoše zamka nogama bezumnika“. I to samo što tako od Boga odvlače svjedoči da potječu od Boga. Ne odvlače naime bezumnike od Boga osim privlačeći prema nečemu dobra što u njima postoji, a što imaju od Boga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.