Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 64, a. 3

O njihovoj boli

Prigovor 1. Čini se da u zlodusima nema boli. Budući naime da su bol i radost oprečni, ne mogu biti istodobno u istome. No u zlodusima postoji radost, jer Augustin veli, protiv manihejaca: „Đavao ima vlast nad onima koji preziru Božje zapovijedi, i ovoj se tako nesretnoj vlasti raduje“. Dakle, u zlodusima nema boli.

Prigovor 2. Nadalje, bol je uzrok straha, jer se onoga bojimo dok je buduće zbog čega bolujemo dok je prisutno. No u zlodusima nema straha; prema onome u Job 41: „Načinjen je da se nikoga ne boji“. Dakle, u zlodusima nema boli.

Prigovor 3. Nadalje, bolovati zbog zla jest dobro. No zlodusi ne mogu dobro činiti. Dakle, ne mogu bolovati, barem ne zbog zla krivnje; što pripada crvu savjesti.

Naprotiv, zloduhov je grijeh teži nego čovjekov grijeh. No čovjek se kažnjava boli za nasladu grijeha; prema onome u Otk 18: „Koliko se proslavio i u slastima bio, toliko mu dajte muke i jada“. Dakle, mnogo više đavao, koji se ponajviše proslavio, biva kažnjen jadom boli.

Odgovaram: strah, bol, radost i tome slično, ukoliko su strasti, u zlodusima ne mogu postojati; tako su naime vlastiti osjetilnoj težnji, koja je moć u tjelesnom organu. No ukoliko označuju jednostavne čine volje, tako mogu postojati u zlodusima. I nužno je reći da je u njima bol. Jer bol, ukoliko označuje jednostavan čin volje, nije ništa drugo doli opiranje volje onome što jest ili što nije. Bjelodano je pak da bi zlodusi htjeli da mnoge stvari ne budu koje jesu, i da budu koje nisu; htjeli bi naime, budući da su zavidni, da budu osuđeni oni koji se spasavaju. Stoga valja reći da je u njima bol, i ponajviše zato što pojmu kazne pripada to da se protivi volji. Lišeni su također blaženstva za kojim naravno teže; i u mnogome se njihova opaka volja obuzdava.

Odgovor na 1. prigovor: radost i bol o istome su oprečni, no ne o različitome. Stoga ništa ne priječi da netko istodobno boluje zbog jednoga, a raduje se zbog drugoga; i ponajviše prema tome što bol i radost znače jednostavne čine volje; jer ne samo u različitim stvarima, nego i u jednoj te istoj stvari može biti nešto što hoćemo i nešto što nećemo.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je u zlodusima bol o sadašnjemu, tako je i strah o budućemu. To pak što se veli: „načinjen je da se nikoga ne boji“, razumijeva se o strahu Božjemu koji odvraća od grijeha. Drugdje je naime napisano da zlodusi vjeruju i dršću.

Odgovor na 3. prigovor: bolovati zbog zla krivnje radi njega samoga svjedoči o dobroti volje, kojoj je zlo krivnje oprečno. Bolovati pak zbog zla kazne, ili zbog zla krivnje radi kazne, svjedoči o dobroti naravi, kojoj je zlo kazne oprečno. Stoga Augustin veli, u XIX. knjizi De civitate Dei, da je „bol za izgubljenim dobrom u muci svjedok dobre naravi“. Zloduh dakle, budući da je izopačene i okorjele volje, ne boluje zbog zla krivnje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.