Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 64, a. 4

O njihovu kaznenom mjestu

Prigovor 1. Čini se da ovaj zrak nije kazneno mjesto zloduha. Zloduh je naime duhovna narav. Duhovnu pak narav mjesto ne dotiče. Dakle, nijedno mjesto nije kazneno za zloduhe.

Prigovor 2. Nadalje, čovjekov grijeh nije teži od grijeha zloduha. No čovjekovo je kazneno mjesto pakao. Dakle, mnogo više zloduhovo. Nije dakle mračni zrak.

Prigovor 3. Nadalje, zlodusi se kažnjavaju kaznom ognja. No u mračnome zraku nema ognja. Dakle, mračni zrak nije mjesto kazne zloduha.

Naprotiv, Augustin veli, u III. knjizi De Genesi ad litteram, da je „mračni zrak kao tamnica zlodusima sve do vremena suda“.

Odgovaram: anđeli su prema svojoj naravi u sredini između Boga i ljudi. Ovo pak ima načelo božanske providnosti, da dobro nižih pribavlja po višima. Dobro se pak čovjeka dvostruko pribavlja po božanskoj providnosti: na jedan način izravno, dok se naime netko potiče na dobro i odvraća od zla, i to se dolično čini po dobrim anđelima; na drugi način neizravno, dok se naime netko uvježbava, napadnut, po napadu protivnoga. I ovo pribavljanje ljudskoga dobra bilo je prikladno da se čini po zlim anđelima, da nakon grijeha ne bi potpuno ispali iz koristi naravnoga poretka. Tako dakle zlodusima pripada dvostruko kazneno mjesto: jedno uistinu s razloga njihove krivnje, i to je pakao; drugo pak s razloga ljudskoga uvježbavanja, i tako im pripada mračni zrak. Pribavljanje se pak ljudskoga spasenja pruža sve do sudnjega dana, odakle i sve dotle traje služba anđelâ i uvježbavanje od zloduha. Zato se i sve dotle i dobri anđeli k nama ovamo šalju, i zlodusi su u ovome mračnom zraku radi našega uvježbavanja, premda su neki od njih i sada u paklu, da muče one koje su naveli na zlo; kao što su i neki dobri anđeli sa svetim dušama na nebu. No nakon sudnjega dana svi zli, kako ljudi tako i anđeli, bit će u paklu; a dobri na nebu.

Odgovor na 1. prigovor: mjesto nije kazneno anđelu ili duši kao da ih dotiče mijenjajući narav; nego kao da dotiče volju rastužujući, dok anđeo ili duša shvaća da je na mjestu koje ne odgovara njegovoj volji.

Odgovor na 2. prigovor: duša se prema poretku naravi ne pretpostavlja drugoj duši, kao što se zlodusi poretkom naravi pretpostavljaju ljudima. Stoga nije sličan razlog.

Odgovor na 3. prigovor: neki su govorili da se do sudnjega dana odgađa osjetilna kazna kako zloduha tako i duša, i slično da se blaženstvo svetih odgađa do sudnjega dana; što je zabludno i protivi se apostolovu sudu, koji veli, u 2 Kor 5: „Ako se zemaljski dom našega ovoga šatora sruši, imamo zdanje na nebesima“. Drugi pak, premda to ne dopuštaju o dušama, dopuštaju ipak o zlodusima. No bolje je reći da je isti sud o zlim dušama i zlim anđelima; kao što je isti sud o dobrim dušama i dobrim anđelima. Stoga valja reći da, kao što nebesko mjesto pripada slavi anđelâ, pa ipak se njihova slava ne umanjuje kada k nama dolaze, jer smatraju da je ono mjesto njihovo (na onaj način na koji kažemo da se čast biskupa ne umanjuje dok stvarno ne sjedi na stolici); slično valja reći da zlodusi, premda stvarno nisu vezani paklenim ognjem dok su u ovome mračnom zraku, ipak iz samoga toga što znaju da im ta svezanost pripada, njihova se kazna ne umanjuje. Zato se veli u jednoj Glosi na Jak 3 da „nose sa sobom oganj pakleni kamo god pošli“. Niti je protiv ovoga to što su molili Gospodina da ih ne pošalje u bezdan, kako se veli u Lk 8, jer su to tražili smatrajući sebi kaznom ako bi bili isključeni s mjesta na kojemu mogu ljudima škoditi. Zato se u Mk 5 veli da ga „usrdno moljahu da ih ne istjera iz onoga kraja“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.